Verfügbare Informationen zu "PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI"
Qualität des Beitrags: Beteiligte Poster: floribus Forum: krug Forenbeschreibung: samo vrtnja aus dem Unterforum: PSIHOLOGIJA Antworten: 143 Forum gestartet am: Samstag 17.02.2007 Sprache: bosnisch Link zum Originaltopic: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI Letzte Antwort: vor 17 Jahren, 2 Monaten, 16 Tagen, 21 Stunden, 37 Minuten
Alle Beiträge und Antworten zu "PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI"
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:27PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
Iz knjige >Psihologija ličnosti< Ante Fulgosi
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:27
E. H. Erikson:
Psihosocijalna teorija ličnosti
Klasična Freudova teorija ličnosti u kojoj je ličnost čovjeka determinirana na osnovi odnosa između ida, ega i superega i u kojoj je id najvažnija komponenta, jer predstavlja izvor svih energija i uzrok svih dinamičkih promjena, doživjela je u kasnijem razdoblju (naročito nakon Freudove smrti) nekoliko značajnih transformacija. Jedna od najvažnijih transformacija klasične psihoanalitičke teorije ličnosti jest ego-psihologija.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:28
Ego- psihologija, za razliku od klasične psihoanalize, glavnu važnost za razvoj i dinamiku pridaje egu, a ne idu. Freud je ego smatrao upravljačem i regulatorom odnosa između ida i superega. U takvoj funkciji ego se pojedinca morao neprekidno boriti između ta dva izvora suprotnih tendencija i motiva. U toj borbi ego je morao voditi brigu i o samom sebi, ali nikada nije uspijevao steći vlastitu samostalnost ili nezavisnu egzistenciju. I on je uvijek zavisan i u službi ida i njegovih nagona ili instinkata. Svrha i ciljevi života, prema Freudu, sadržani su u instinktima ili nagonima ida koji je najstariji i izvorni dio ličnosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:29
Ego-psihologija predstavlja psihoanalitičku školu koja odstupa od takvog Freudova shvaćanja. Prema mišljenju glavnih eksponenata te škole Freud je potcijenio ulogu ega pa to treba ispraviti. Ego predstavlja mnogo važniji, samostalniji i istaknutiji dio ličnosti nego što je to smatrao Freud. Tako osnivač i glavni eksponent ego-psihologije Hartmann kaže da ego nije zaslužan samo za razvoj i uspostavljanje načela realnosti u ranom djetinjstvu, da ego nema samo integrativnu ulogu ili sintetičku ulogu u ličnosti (da ne vrši samo integraciju ida i superega), da nije važan samo zbog toga što predstavlja kognitivne funkcije ličnosti kao što su percipiranje, pamćenje, mišljenje, odlučivanje i druge, već da on ima nezavisan utjecaj na dinamiku ličnosti i da ima svoje vlastite funkcije i uloge koje su nezavisne od ida. Takvu ulogu i takvu funkciju Freud je negirao do kraja života. Međutim, Hartmann, na osnovi nekih Freudovih mišljenja smatra da id i ego imaju paralelnu egzistenciju od samog početka i da se ego ne razvija u kasnijem životu iz ida, već su oba sustava prisutna kod rođenja. Id i ego su, prema tome, urođeni i svaki od njih se razvija prema vlastitim urođenim predispozicijama. Energiju za vlastite procese ego dobiva iz neiskorištene ili neutralizirane seksualne i agresivne energije te zbog toga njegovo fukcioniranje nije u službi instinkata ida.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:29
Obrambeni mehanizmi kojima ego raspolaže služe za borbu protiv instinktivnih snaga i služe prilagođavanju ličnosti i njezinoj organizaciji. Nadalje, prema mišljenju ovih psihoanalitičara, i konflikti u egu ne moraju proizlaziti iz njegovih sukoba s idom ili superegom, već mogu biti uzrokovani inkompatibilnošću ciljeva koji su njegovi vlastiti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:30
Tako koncipirani ego ima mnoge adaptivne funkcije u odnosu prema okolini koje su po svom karakteru aktivne, ane pasivne. Ne radi se samo o >testiranju realnosti<, kao što je to pretpostavljao Freud, već o aktivnom djelovanju u toj realnosti na osnovi spoznajnih prosesa percipiranja, pamćenja i mišljenja. (Hartmann, 1958, 1964).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:30
Prema tome, ego je sposoban za samostalno djelovanje u okolini, za samostalnu i kompetentnu manipulaciju okoline i za izvršavanje zadataka (White, 1963). Neki su psihoanalitičari išli tako daleko da su smatrali da je jedino ego urođena struktura ličnosti, a da id i ne postoji. Cilj je tako urođenog ega da traži, pronalazi objekte u realnosti ili okolinu i da stom okolinom i objektima uspostavlja kontakt (Fairbairn, 1952).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:30
Ako je pri rođenju prisutan samo ego, a id ne postoji, onda se postavlja pitanje otkuda konflikti u ličnosti. Ego-psiholozi, među kojima je najistaknutiji Erikson, odgovaraju na to pitanje da konflikti nastaju i razvijaju se iz nesukladnih iskustava i doživljaja koje ima pojedinac u odnosu prema svojoj okolini. Izvor konflikata nisu nikakvi instinkti ili nagoni (nagoni i instinkti kod Freuda su jedno te isto, a u suvremenoj su psihologiji to različite stvari) koji su u sukobu s egom ili superegom, već su to suprotna iskustva i doživljaji koje pojedinac ima u svom kontaktu s okolinom. Ta okolina je takva da katkada njegove potrebe, očekivanja ili ciljeve zadovoljava ili ostvaruje, a katkada je takva da potrebe, ciljeve ili težnje ne zadovoljava. Prema tome, kontakt s okolinom može dovesti pojedinca u stanje zadovoljenja, ali i u stanje frustracije ili razočaranja. Interakcija s okolinom ili kontakti s okolinom su, prema tome, ambivalentni i u djetetu se na osnovi takvih kontakata razvijaju ambivalentni i konfliktni osjećaji u odnosu prema mnogim djelovima okoline ili prema cjelokupnoj okolini u kojoj se razvija.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:30
Tako koncipirana ego-psihologija postala je mnogo bliža psiholozima i drugim smjerovima i dijelovima suvremene psihologije od tradicionalne psihoanalize. To je zbog toga što se u ego-psihologiji naglašavaju sadržaji koji su jednaki sadržajima u mnogim područjima suvremene psihologije. To su percepcija, pamćenje i mišljenje. Ego-psihologija je postala bliža i prihvatljivija psiholozima i zbog toga što je izašla iz područja psihopatologije i što je mogla objašnjavati i tumačiti procese i dinamiku normalnih osoba.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:31
Erikson je najviše razvio i opisao funkcije i ulogu ega, osobito u razvoju ličnosti. Maier (1965) smatra da je Erikson time naprevio radikalan zaokret u psihoanalitičkom tumačenju ličnosti. Sam Erikson smatra da je on ipak ostao učenik Freuda i da je on samo razradio njegova učenja o psihoseksualnom razvoju na osnovi novih spoznaja i podataka iz biologije, antropologije i sociologije. Razlozi zbog kojih Maier (1965) smatra da Eriksonovo učenje znači radikalan raskid s Freudom su sljedeći: Eriksonov rad predstavlja konaćno prihvaćanje ega kao glavnog sustava u ličnosti i odbacivanje ida. Umjesto ida ego je osnova ličnosti, njezina funkcioniranja i njena razvoja. Zatim, ego predstavlja potpuno autonomnu strukturu ličnosti koja ima naročitu ulogu u toku adaptivnog razvoja pojedinca. Ta je uloga ega osobito značajna u odnosu prema socijalnoj okolini pojedinca i odlučujuća je za socijalnu adaptaciju pojedinca. Nadalje, Erikson i drugi zastupnici ego-psihologije smatraju da je uloga nesvjesnog u klasičnoj psihoanalitičkoj školi prenaglašena. Pojedinac je, za njega, mnogo više racionalan ili svjestan svojih odluka i postupaka. Erikson je razvoj pojedinca i ličnosti doveo u odnos i ovisnost o roditeljima i cjelokupnoj socijalnoj matrici u kojoj se pojedinac nalazi, pa čak i o povijesnim uvjetima ili konstelacijama.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:31
Dalja su obilježja Eriksonove psihologije ličnosti u tome što ona obuhvaća cjelokupni životni raspon čovjeka, od rođenja do starosti, i što u cjelokupnom razvoju pronalazi utjecaje i determinante ponašanja i ličnosti, a ne samo u ranom djetinjstvu kao što je to slučaj s Freudovom psihologijom ličnosti. Eriksonova se razvojna teorija ličnosti poklapa s Freudovom samo u prvim fazama razvoja djeteta.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:31
Konačno, postoji bitna razlika između Freuda i Eriksona u tome na koji način oni predmijevaju rješavanje psihoseksualnih konflikata u ličnosti. U psihoseksualnom konfliktu Freud je vidio dokaz o djelovanju, utjecaju i postojanju nesvjesnog i nesvjesnih determinanti ponašanja. Za njega rani psihoseksualni konflikti djeluju traumatski, njihovo je djelovanje traumatsko na kasnije ponašanje i razvoj pojedinca i oni stoga čine osnovicu za razvoj patoloških oblika ponašanja. Erikson smatra da ego ima osobine i mogućnosti da svaki konflikt koji se javlja u kontaktu s okolinom i društvom rješava na dobrobit same ličnosti i pogodno za njezin razvoj, tj. da nastajanje traume nije neminovno kao što je to mislio Freud. Osobne krize i psihosocijalne krize kroz koje prolazi svaki pojedinac u svom razvoju predstavlja mogućnost da se ostvari dalji razvoj pojedinca i još bolje vladanje ili prilagođenost okolini. Za razumijevanje ličnosti pojedinca potrebno je stoga znati na koje je načine on savladao važne krize u svom razvoju. Neki od tih načina bit će adekvatni ili odgovarajući, a drugi će biti neadekvatni ili pogrešni. Poznavanje ličnosti predstavlja, prema tome, poznavanje načina rješavanja psihosocijalnih kriza u razvoju pojedinca. Za Eriksona, kao i za humanističke psihologe, svaki pojedinac posjeduje stvaralačke i adaptivne snage i osobine, odnosno svaki je pojedinac po svojoj osnovnoj prirodi dobar, a ne zao, kao što je to slučaj kod Freuda. Zbog toga je i svaki pojedinac potencijalno dobar.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:31
Eriksonova psihosocijalna teorija razvoja ličnosti pretpostavlja da postoje određeni stupnjevi ili stadiji psihosocijalnog razvoja kroz koje prolazi svaki čovjek. Ti su stadiji, kao što ćemo vidjeti, predeterminirani i neizmjenjivi. Postoji stalan i neizmjenjiv raspored pojavljivanja tih stadija u razvoju svakog pojedinca. Ovi su stadiji uvjetovani genetički, a nazivaju se psihosocijalnim stoga, jer u svakom od njih stvara se poseban odnos između pojedinca i njegove socijalne okoline, odnosno u svakom stadiju ili fazi postoji određen utjecaj socijalne i fizičke okoline pojedinca koji se psihološki razvija i zre.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:32
Načelo epigeneze
Eriksonova teorija ličnosti više je od svih ostalih teorija ličnosti razvojna teorija. Ličnost se u toj teoriji promatra isključivo u procesu razvoja i sam razvoj ličnosti predstavlja, slično kao i kod Murraya, samu ličnost. Razvoj svake ličnosti i svakog pojedinca prolazi određene faze, etape ili stadije. Ti su stadiji univerzalni i vrijede za sve ljude, bez obzira na to u kakvoj okolini rastu i razvijaju se. Postoji osam takvih stadija u životu svakog čovjeka. Katkada ih nazivaju i osam ljudskih dobi. Svaki stadij evolvira ili nastaje nakon prethodnog stadija i raspored pojavljivanja pojedinih stadija u razvoju ne može se mijenjati jer je genetički predodređen. Tih osam stadija u razvoju predstavlja razvoj ega. Pojavljivanje pojedinih stadija determinirano je načelom epigeneze. Pod tim načelom Erikson smatra sljedeće:
>1) da se ljudska ličnost razvija, u načelu predeterminiranim koracima sa sve većom spremnošću pojedinca koji se razvija da biva privučen, da biva svjestan i da biva u interakciji sa sve većim socijalnim radijusom; i 2) da se društvo, u načelu, tako konstituira da zadovoljava i potiče takav redosljied mogućnosti za interakciju i da pokušava jamčiti i poticati pravu brzinu i pravu sekvencu tog sve većeg obuhvaćanja< (Erikson, 1963a, str. 270).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:32
Osam stadija ili razdoblja u razvoju čovjeka koje Erikson predviđa i opisuje rezultat su rasta i razvoja koji se odvija po ovom epigenetičkom načelu i koji se zasniva na temeljnom planu ličnosti koji se genetički prenosi u ljudskom rodu.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:32
Budući da su razvojni stadiji genetički determinirani, svaki od njih se javlja u određeno i optimalno vrijeme. U to je vrijeme taj stadij ili faza dominantna i ona dominantno utječe na ponašanje pojedinca. Međutim, svaki stadij u razvoju ili maturaciji može utjecati nekim intenzitetom i na kasnije stadije. Kad se svi stadiji u razvoju ličnosti pojave u prirodnoj sekvenci i kada uspijevaju sazrijeti, tada ličnost postiže svoj puni razvoj i svoju punu zrelost. Takva je ličnost potpuno funkcionirajuća.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:32
Svaki je psihosocijalni stadij vezan za određenu vrstu krize, tako da je ta vrsta krize osobita i karakteristična za taj stadij. Krize u pojedinim stadijima nastaju kao posljedica fiziološke maturacije organizma i socijalnih zahtjeva koje okolina postavlja pojedincu u pojedinim razdobljima njegova razvoja ili života.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:33
Ono što pojedince čini međusobno različitim i što svakog pojedinca čini različitim od ostalih nastalo je kao rezultat različitog rješavanja pojedinih kriza u razvoju ili različitog načina rješavanja tih kriza. Te krize i njihovo rješavanje imaju, prema tome, najveću važnost za razvoj ličnosti. Svaka od njih predstavlja određenu točku izbora ili određeno okretište u razvoju koji je usmjeren prema proširivanju međusobnih kontakata. Takvo je proširivanje socijalnih kontakata genetički determinirano, ali ono sa sobom nosi mogućnost frustracija i nezadovoljenja, kao i mogućnost zadovoljenja. Pojedinac stoga postaje u takvom razvoju sve ranjiviji i zbog toga se njegove ego-funkcije moraju dalje razvijati. Stoga krize znače za Eriksona korake u razvoju pojedine ličnosti. Kriza, međutim, ne predstavlja >prijetnju ili katastrofu, nego okretišnu točku i, zbog toga, ontogenetički izvor snage i neprilagođenosti< (Erikson, 1968b, str. 286).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:33
U svakoj krizi postoji i pozitivna i negativna strana ili pozitivni i negativni pol, odnosno komponenta. Ako se kriza ili konflikt rješava na neki zadovoljavajući način, onda će se kao posljedica takvog rješenja pojaviti u egu ili ličnosti pojedinca nove pozitivne komponente koje će omogućavati ili olakšavati dalji razvoj tog ega ili te ličnosti. Takva će ličnost biti zdrava. Ako se pojedine krize i konflikti rješavaju na neprikladan način ili ostaju neriješene, onda je razvoj ega oštećen, usporen ili neadekvatan. U tom slučaju u ego bivaju apsorbirane one osobine koje otežavaju ili onemogućuju njegov dalji razvoj. Takav ego ili ličnost nije zdrava, već bolesna. Međutim, uspješno rješenje konflikta karakterističnog za neki razvojni stadij ne garantira da će uspješno biti riješeni i konflikti u nekom drugom razvojnom stadiju. Jednako tako neuspjeh ili neadekvatno riješeni konflikti iz jednog razvojnog stadija ne moraju negativno utjecati na rješavanje konflikata na drugom stadiju razvoja. Ono što je bitno jest to da pojedinac mora riješiti krizu ili konflikte nekog stadija na zdrav način da bi mogao na zdrav i adekvatan način rješavati krize i konflikte nekog kasnijeg stadija u svom razvoju.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:34
Eriksonov epigenetički razvoj ličnosti, koji obuhvaća osam stadija i za njih karakteristične krize, prikazan je grafički na slici 1.
8 VIII
7 VII
6 VI
5 V
4 IV
3 III
2 II
1 I
Na slici 1. prikazano je osam epigenetičkih stadija u razvoju ličnosti poredanih u kronološkom rasporedu. U svakom dijagonalnom kvadratu naveden je rimski broj tog razvojnog stadija. Svaki se stadij nastavlja na prethodni i zasniva se na rješavanju i integriranju psihosocijalnih konflikata iz prethodnoga stadija.
Valja spomenuti da je Erikson smatrao da su svi stadiji razvoja prisutni već pri rođenju pojedinca u osnovnom obliku (jer su genetički determinirani).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:34
Psihosocijalni razvoj ličnosti
Psihosocijalni razvoj ličnosti temelji se na rješavanju kriza i konflikata u pojedinim stadijima razvoja. Erikson je detaljno opisao karakter tih kriza, načine rješavanja, kao i posljedice koje iz različitih načina rješavanja mogu proisteći (Erikson, 1963). Ovdje ćemo ukratko prikazati pojedine razvojne stadije i karakteristične krize, kao i njihove posljedice na razvoj pojedinca.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:35
Za svaki razvojni stadij karakteristična je kriza čije rješavanje ili trajanje nije vremenski strogo ograničeno. Zbog toga ni trajanje pojedinog razdoblja u razvoju ličnosti nije vremenski strogo ograničeno. Svaki pojedinac ima vlastiti tempo razvoja i vlastiti vremenski raspored. Prijelaz iz jednog stadija u drugi ne znači da taj stadij više ne djeluje. Njegov je utjecaj moguć zbog toga jer je on integriran u samu ličnost. To su različita obilježja odlike ili nedostaci u ličnosti nastali kao posljedica rješavanja ranijih kriza. Zatim, za svaki stadij važan je i način ritualizacije. Pod ritualizacijom Erikson razumijeva obrazac ili način na koji se odvijaju interakcije među pojedincima određene sredine. Svrha ritualizacije da od pojedinca napravi djelotvornog i familijarnog člana pojedine društvene sredine. Takva ritualizacija može, međutim, biti previše rigidna i pervertirana, tako da se kod pojedinca može transformirati u ritualizam. Postoje različite vrste ritualizma, karakteristične za pojedine razvojne stadije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:35
Prvi stadij: temeljno povjerenje prema temeljnoj sumnjičavosti ili nepovjerenju
Ovaj stadij u razvoju pojedinca obuhvaća prvu godinu života svakog čovjeka i odgovara oralnom stadiju Freudova psihoseksualnog razvoja. U toku ovog stadija krizu u razvoju predstavlja mogućnost stjecanja temeljnog povjerenja, odnosno temeljnog nepovjerenja u odnosu prema okolini. Stjecanje temeljnog povjerenja u okolinu, odnosno u osobe iz svoje okoline neobično je važno za dalji razvoj djeteta i ono je preduvjet za razvoj zdrave ličnosti. Dijete koje je u sebi razvilo ili stvorilo osjećaj sigurnosti doživljava svoju okolinu kao sigurnu, stabilnu, a ljude kao pouzdane hranioce i zaštitnike. To kod djeteta stvara unutrašnju sigurnost koja je samo djelomično svjesna, a većinom nesvjesna.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:36
Razvoj takve sigurnosti i pouzdanja, prema mišljenju Eriksona, ovisi i o majci ili osobi koja se za dijete brine. Ta sigurnost je razmjerna kakvoći njege i brige koja se djetetu pruža, odnosno kakvoći i pouzdanosti zaštite kojom se dijete okružuje. S tim u vezi Erikson kaže:
>Mislim da majke stvaraju kod svoje djece osjećaj povjerenja načinom na koji se dive tom djetetu, a u kojem je uključena osjetljiva briga za djetetove individualne potrebe...< (Erikson, 1963, str. 249).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:36
Erikson smatra da majke ili osobe koje ih zamjenjuju načinom ili kakvoćom svoje brige i zadovoljavanja djetetovih potreba i stvaraju u njemu osjećaj da je sve u redu, da će njegove potrebe biti zadovoljene, odnosno osjećaj povezanosti s majkom i povjerenje u nju. Svakodnevna briga, red i raspored u njegovu životu pružaju mu takvu sigurnost. Takvi kontakti s odraslima stvaraju u djetetu pouzdanje u odrasle i ono im vjeruje. To povjerenje mora se razviti i u odnosu prema samom sebi. Dijete mora imati pouzdanje u vlastite mogućnosti kao što su vlastiti mehanizmi zadovoljavanja bioloških potreba. Takva vrsta samopouzdanja manifestira se, na primjer, u mogućnosti da dijete podnese, bez konflikata i bez straha, odsutnost majke ili odraslog koji se o njemu brine.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:36
Psihološka kriza ovog razdoblja nastaje onda kada se uz temeljno povjerenje i pouzdanje razvija i temeljno nepovjerenje. Kriza je to jača što je omjer između temeljnog povjerenja i temeljnog nepovjerenja manji, odnosno što je količina temeljnog nepovjerenja veća u odnosu prema temeljnom povjerenju.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:36
Erikson opisuje što sve može izazvati u djetetu temeljno nepovjerenje. To nepovjerenje izazivaju postupci majke i roditelja kao što su napotpuna briga i skrb ili nepouzdanost roditelja, te majčino odbacivanje ili zanemarivanje djeteta. Djetetovo nepovjerenje razvija i briga majke za druge stvari, na primjer ako se majka ponovo posvećuje radu i poslu koji je zanemarivala za vrijeme nošenja i za vrijeme postnatalnog perioda života. Djetetovo nepovjerenje u socijalnu okolinu izrasta i kada među roditeljima postoje neslaganja u vezi s brigom o njemu, zatim zbog nesigurnosti roditelja u odnosu prema djetetu i u odnosu na način na koji bi se trebali o njemu brinuti. Nadalje, roditelji koji se znatno razlikuju od ostale socijalne okoline i od društva po svojim vrijednosnim sustavima mogu također u djetetu stvoriti osjećaj nesigurnosti i nedoumice. Sve to kod djeteta stvara najrazličitije oblike nepovjerenja u okolinu i u sebe. Tako se kod djeteta mogu pojaviti takve psihosocijalne reakcije kao što su sumnje i strahovanja u odnosu prema ljudima i svijetu.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:37
Osjećaj nepovjerenja može biti duboko usađen i može imati vrlo neželjene posljedice u kasnijem razvoju. Tako se na osnovi temeljnog nepovjerenja kasnije mogu razviti depresije, a u odrasloj dobi i psihoze.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:37
Osnovna kriza ovog razvojnog stadija između temeljnog nepovjerenja ili temeljnog povjerenja nikada nije trajno riješena pa ona utječe i pojavljuje se u svakom od kasnijih stadija razvoja. Međutim, ako je u tom prvom stadiju došlo do povoljnog rješenja takve krize, takva povoljna rješenja pojavit će se i kasnije, pa će dijete i čovjek krize povjerenja u druge ljude rješavati na način kako ih je riješio u tom prvom razdoblju svog razvoja. Uspostavljanje povjerenja i pouzdanje u sebe i u majku, odnosno roditelje, omogućuje, prema tome, trpljenje frustracija i u kasnijem životu.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:37
Ovdje treba istaknuti da razvoj temeljnog povjerenja ne ovisi o tome da li će se pojaviti nepovjerenje ili takva slična iskustva u prvoj životnoj fazi. Ona će se, kao što je sličaj i sa svim ostalim krizama, sigurno pojaviti. To znači da se u psihosocijalnom razvoju pojedinca uvijek javljaju situacije koje govore u prilog i jednog i drugog pola ili komponente pojedine krizne situacije. U tome se krize zapravo i sastoje. Pozitivno rješenje svake krize, pa i krize povjerenja, ovisi, kao što smo rekli, od omjera situacija koje izazivaju povjerenje odnosno nepovjerenje. Za razvoj temeljnog povjerenja i za uspješno rješenje te prve krize i svih ostalih kriza razvoja važno je da dominiraju situacije povjerenja. Tako će dijete naučiti da ima povjerenje. Međutim, situacije nepovjerenja isto su tako realne i putem njih dijete će naučiti čemu ne treba ili čemu ne smije vjerovati. Jedno i drugo učenje je važno za snalaženje u životu. Dijete mora biti u stanju da predvidi opasnost, neugodu. U različitim kulturama i okolinama različite će stvari predstavljati opasnost i neugodu. Stoga svako dijete mora naučiti čemu može vjerovati, a čemu ne. To se ne stječe na bazi nasljeđa. Međutim, učenje nepovjerenja ne smije kod djeteta razviti generalizirano nepovjerenje. Temeljni je uvjet za dalji normalan i zdrav razvoj ličnosti da dijete u toj prvoj fazi svog života stekne povjerenje u socijalni svijet što ga u toj fazi reprezentira majka ili osoba koja se brine za njega.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:37
Ako je, dakle, omjer između situacije povjerenja i nepovjerenja povoljan za prve, pojavit će se prva i najvažnija pozitivna karakteristika ili vrlina djetetove ličnosti, a to je nada. >Nada je istovremeno prva i najnužnija vrlina inherentna stanju života< (Erikson, 1964a, str. 115). Ta psihosocijalna tekovina čini osnovicu za vjerovanja u kulturu i civilizaciju. Ona omogućuje djetetu da u kasnijem životu svoje povjerenje koje je stekao uvijek ponovno testira u najrazličitijim prilikama i da ga pojačava ili ponovno pronalazi. Isto tako, ta mu tekovina omogućuje da napušta neispunjene nade i da pronalazi ili utvrđuje nove u skladu s realnosti. U toku rasta pojedinac otkriva da neke nade koje su ranije bile vrlo važne i prioritetne postaju u kasnijim fazama manje važne i sekundarne.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:37
Ritualizacija koja je karakteristična za prvi stadij razvoja zove se numinozna ritualizacija. Ta ritualizacija obuhvaća odnose između majke i djeteta, odnosno osoba koje se za njega brinu. To su majčin izgled, njezino doticanje, njeno osmjehivanje, nošenje, hranjenje, njeno prepoznavanje njega samog po imenu i na druge načine. Takva prepoznavanja potvrđuju uzajamnost djeteta i majke i pojačavaju povjerenje. Ona su kulturno uvjetovana i ritualizirana. Nepostojanje takvog prepoznavanja može u djetetovoj ličnosti izazvati otuđenje ili osjećaj napuštenosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:38
Pervertirana forma numinoznih rituala iz te prve razvojne faze može u odrasloj dobi izazvati pojavu specifičnog oblika ritualizma koji se izražava idolotarijom i obožavanjem heroja. Ta se forma ritualizma zove idolizam.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:39
Drugi stadij: autonomija ili poniženje i sumnja
Drugi stadij psihosocijalnog razvoja podudara se s Freudovim analnim stadijem u psihoseksualnom razvoju. Taj period obuhvaća otprilike drugu i trću godinu djetetova života.
Za ovaj je stadij karakteristično to da se kod djeteta kao rezultat procesa maturacije razvijaju mišići i mišićni sklopovi. Ovakav mišićni razvoj i jačanje omogućuje djetetu da aktivnije djeluje na svoju okolinu i da se u toj okolini kreće, odnosno da poduzima različite vrste aktivnosti ili akcije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:39
Takve sposobnosti i takva aktivnost stavljaju ga u psihosocijalnu situaciju u kojoj drugi ljudi, u prvom redu roditelji, mogu utjecati na tu njegovu aktivnost, i to na dva načina: da je podržavaju ili dopuštaju, odnosno da je ograničavaju ili zabranjuju. Ograničavanje ili zabranjivanje djetetove muskularne i druge aktivnosti može imati također dva oblika. Jedan je oblik takvog ograničavanja destruktivan, a drugi je u obliku brige za dijete. Djetetu se u tom slučaju nešto onemogućava zbog brige za njega i zbog njegove zaštite. Isto tako, i puštanje djeteta u njegovoj aktivnosti i njegovim pothvatima može imati dva aspekta. Jedan je oblik neprijateljski - >nek radi šta hoće< ili >nije me briga<, a drugi je oblik dopuštanja relaksirani - >neka mu bude< ili >pusti dijete<.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:39
Osnovna kriza ovog razdoblja sastoji se u sukobu ili simultanom pojavljivanju dobrohotnosti socijalne okoline djeteta u odnosu na njegove akcije i postupke te prisiljavanja. Rješenje ove krize predstavlja osnovu za razvoj osjećaja samokontrole, nezavisnosti i autonomije. Pozitivno i poželjno rješenje ove krize sastoji se u tome da dijete postepeno razvija samokontrolu, ali bez štetnih utjecaja na predodžbu o sebi, odnosno bez utjecaja na samopoštovanje. Ako se kriza autonomije ili pniženje riješi na taj način, to će predstavjati autogenetsku osnovicu samopouzdanja i subjektivnog osjećaja >slobodne volje<. Nepovoljno rješenje ove krize dovest će do razvoja osjećaja nesamostalnosti, gubitka samokontrole, sumnje i osjećaja kontroliranosti od okoline i drugih ljudi (Erikson 1968b).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:40
Pozitivno rješenje krize ovog stadija razvoja djeteta predstavlja nastavak razvoja. U prvom stadiju dijete je bilo potpuno ovisno o drugima. Neuromuskularna maturacija, razvoj govora i socijalna diskriminacija sada omogućuju djetetu znatno veću slobodu i samostalnost. Dijete istražuje okolnu, ispituje svoj odnos prema njoj, stupa u različite vrste interakcija, a to sve radi samostalno. Djeca se osobito osjećaju ponosnima svojom novostećenom sposobnošću kretanja. Sami žele uraditi sve, a od roditelja očekuju samo da ih puštaju i da im ne onemogućavaju tu njihovu istraživačku aktivnost.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:40
Za pozitivno rješenje krize ovog razvojnog perioda vrlo su značajni roditelji. Oni moraju djetetu omogućiti slobodu i samokontrolu ponašanja i aktivnosti. Erikson smatra da roditelji trebaju zadržati kontrolu nad djetetom samo u onim slučajevima i u vezi s onim dječjim aktivnostima koje mogu biti štetne ili opasne za dijete ili druge ljude, odnosno okolinu. U takvim slučajevima roditelji trebaju intervenirati, i postaviti čvrste granice dopuštenog.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:40
Poniženje, sumnja i sram koji predstavljaju negativne oblike rješenja krize nastaju u ovoj dobi onda kada roditelji postupaju previše zaštitnički, ograničavaju dijete, onemogućavaju mu da učini ono što može učiniti ili kad pokazuju nestrpljenje ili bijes u odnosu prema djetetovim postupcima i akcijama. Jednako tako negativno djeluju i postupci roditelja koji od djeteta traže više nego što ono može učiniti. Posebno negativno djeluje prevelika protektivnost i >zaštitnička< uloga roditelja. Dijete tada, umjesto osjećaja samostalnosti i samokontrole, stječe kao dominantnu crtu sram pred drugima, osjećaj nevrijednosti i sumnju u samog sebe. Takva su djeca svjesna ili polusvjesna da su neprekidno pod kontrolom, >na oku<, i da ih zapravo njihovi vlastiti roditelji ili oni koji o njima vode brigu smatraju nesposobnima. Krajnji rezultat takvog odnosa i odgoja jest osjećaj bespomoćnosti i rezignacije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:40
Pravilno razvijen osjećaj autonomije u ovom razdoblju skladno će se nadopuniti s ranije razvijenim osjećajem povjerenja u druge. Tako se jedan i drugi osjećaj nadopunjuju i međusobno pojačavaju, što unapređuje djetetov psihosocijalni razvoj. Ako je dijete u prvom razdoblju steklo slab ili nikakav osjećaj povjerenja, ono će u drugom periodu života mnogo teže razviti osjećaj autonomije i samostalnosti. Umjesto toga mnogo je vjerojatnije da će takvo dijete biti nesigurno, bojažljivo, da će oklijevati i izbjegavati upornost i samopotvrđivanje. Na taj način takvo dijete i dalje traži i očekuje pomoć odraslih i ohrabruje druge da odlučuju i poduzimaju nešto umjesto njega samoga.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:41
Kao rezultat pozitivnog razvoja u ovom periodu razvija se vrlina volje. Dijete nauči da može nešto učiniti samo i što može učiniti smo, odnosno da može samo donositi odluke i samostalno postupati. To iskustvo vlastite volje i samostalnosti postepeno se zatim jača na temelju različitih iskustava u koja su uključeni djetetova pažnja, svjesnost, manipulacija, verbalizacija, i lokomocija.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:41
Društvena institucija koja predstavlja pandan osobnoj autonomiji jest, po Eriksonu, >zakon i poredak<. Dijete se u procesu učenja onoga što smije i onoga što ne smije uči redu redu i pravilima i stječe osjećaj prevednosti, pojam o svojim pravima i o privilegijama drugih. Na taj način ono se priprema da u kasnije prihvati ograničenu autonomiju ili autonomiju koju je društvo ograničilo i definiralo svojim zakonima i odredbama.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:41
U ovom periodu dijete stječe još jednu osobinu. Ono počinje razlikovati ono što je >njegove vrste<, što pripada ili obilježava njegovu obitelj ili okolinu od onoga što je od toga različito. Ono što je ratličito automatski je loše ili pogrešno. To predstavlja ontogenetsku osnovicu za doživljavanjem različitih vrsta ljudi ili podijeljenih vrsta ljudi. Erikson to naziva i pseudovrstama. To je, prema tome, osnovica za razvoj socijalnih predrasuda.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:41
Trening razboritosti popraćen je ritualima razboritosti koji se kod odraslih ljudi javljaju u različitim oblicima sudovanja i dokazivanja krivnje ili nevinosti.
Pervertirani ritualizam iz ovog perioda predstavlja legalizam. Legalizam je pobjeda slova zakona i odredaba nad zdravim razumom. Legalistička osoba uživa u zakonskom kažnjavanju i ponižavanju bez obzira na duh i intencije zakona.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:42
Treći stadij: inicijativa ili krivnja
Treći stadij psihosocijalnog razvoja odgovara falusnom stadiju u psihoseksualnom razvoju. Ono se proteže od otprilike četvrte godine života do početka formalnog školovanja. Erikson ga naziva >dobom igre<. To je doba inicijativnosti, razdoblje u kojem se proširuje i povećava vlast djeteta nad okolinom, ali istovremeno raste i njegova odgovornost. Zbog toga je ovo doba obilježeno konfliktom između inicijative i osjećaja krivnje. Inicijativa se se kombinira i nadovezuje na već stečenu autonomiju i pouzdanje u samog sebe i u druge. Djeca u tom stadiju traže, slijede, planiraju i usmjeruju svoju aktivnost prema određenim ciljevima. Glavna vrsta aktivnosti u toj dobi je igranje igara. U tim igrama djeca preuzimaju na sebe određene uloge i određene odgovornosti. Ona pokušavaju učiniti nove stvari. Njihove lokomotorne sposobnosti i jezične sposobnosti omogućuju im da se međusobno sporazumijevaju, udružuju i da na taj način proširuju krug svojih socijalnih veza izvan svoje kuća i ukućana. U tom dobu djeca se već osjećaju kao socijalne osobe i imaju određen stupanj identiteta. Tako Erikson kaže:
>Inicijativa dodaje autonomiji kakvoću poduzetnosti, planiranja i atakiranja nekog problema samo zato da se kreće, dok je ranije samovolja često inspirirala postupke protestne neposlušnosti< (1963, str. 155).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:43
Za ishod konflikta između inicijative i krivnje veliku važnost imaju postupci i ponašanje roditelja. To se u prvom redu odnosi na to kako oni reagiraju na pojedine inicijative djeteta ili na njegovu samoinicijativnost uopće. Djeca čiji roditelji ohrabruju njihove aktivnosti osjećaju da je takva aktrivnost nagrađivana i podržana. Ona djeca čiji roditelji se kritički odnose prema njihovoj samoinicijativnosti i koji tu inicijativnost guše ili ismijavaju osjećaju da je njihova inicijativnost kažnjavana. Umjesto nje ili u vezi s njom javlja se kod takve djece osjećaj krivnje, a inicijativnost se počinje gubiti ili izbjegavati. Inicijativnost djeteta, bez osjećaja krivnje, još se više razvija ako roditelji ne kažnjavaju, ne omalovažavaju ili ismijavaju ili na druge načine inhibiraju djetetovu maštu.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:43
Kao rezultat razvoja u tom stadiju, ponašanje djeteta postaje, po mišljenju Eriksona, sve više usmjereno prema cilju ili cijevima. To u psihologiji nazivamo cilju usmjerenim ponašanjem. U vez s takvom orijentacijom aktivnosti i ponašanja jest i pojam svrhe koji dijete stječe u toj razvojnoj fazi.Svrha, prema tome, predstavlja vrlinu formiranu u toj razvojnoj fazi.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:43
Igra i drugi oblici ponašanja i aktivnosti djece imaju i karakter eksperimentiranja, na primjer eksperimentiranje igračkama. Osim fizičkih igara javljaju se i mentalne igre, igre zamišljanja (kao kad se djeca igraju odraslih) i imitacija. Imitacija odraslih omogućuje djetetu da stekne uvid o samom sebi. Sama igra predstavlja neku vrstu međurealnosti. U toku takvih igara djeca nauče za koje se svrhe koriste pojedine stvari ili za što se mogu, a za što se ne mogu koristiti. Igra omogućuje i stvaranje veze i odnosa između unutarnjeg svijeta i vanjskog svijeta djeteta. U toku igre razvija se mašta, sposobnost pamćenja i mišljenja.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:43
Osjećaj krivnje razvija se i onda kada roditelji ili odrasli onemogućuju samostalno završavanje zadataka ili igru. Osjećaj krivnje kod djeteta stvaraju i razne vrste kazni koje roditelji primjenjuju (to mogu biti samo verbalne kazne, a mogu biti i fizičke) umjesto ljubavi i razumijevanja.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:44
Erikson se u tumačenju krize u ovom stadiju približava Freudu i smatra da je u njezinoj osnovi Edipov kompleks, tj. da ta kriza ima u svojoj osnovi seksualnu prirodu. Radilo bi se, prema tome, o krizi identifikacije sa spolnom ulogom. Dijete u toj fazi mora steći svoju spolnu ulogu, a za to je nužno da se oslobodi Edipova kompleksa i kateksije za roditelja suprotnog spola. Međutim, Erikson je krizu ovog razdoblja prikazao i opisao sasvim drukčije. Ona je za njega mnogo više socijalnog nego spolnog karaktera.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:44
Dijete kod kojeg se razvija osjećaj krivnje imobilizirano je u svom ponašanju, u njemu se javlja rezignacija i odustajanje, osjećaj bezvrijednosti. Takva djeca postaju bojažliva u društvu vršnjaka i u grupi. Deže se po starni i >vise< na odraslima. Nedostaje im hrabrosti da nešto poduzmu i da se usmjere prema određenim ciljevima ili da se ponašaju svrhovito. Takav osjećaj krivnje ima značajan utjecaj na kasniji život i na pojavu patoloških oblika ponašanja kod pojedinca. Tako se kod tih osoba mogu u odrasloj dobi pojaviti simptomi opće pasivnosti, psihopatski oblici ponašanja, seksualna impotencija i drugo.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:44
Neuspjeh u stjecanju povjerenja u prvoj životnoj fazi može rezultirati shizofrenijom u odrasloj dobi. Neuspjeh u sjecanju i razvijanju autonomije u drugoj životnoj fazi može dovesti u odrasloj dobi do pojavljivanja opsesivno-kompulzivnih neuroza i psihoza, a neuspjeh u razvijanju i stjecanju inicjative i razvijanje krivnje umjesto inicijativnosti može u odrasloj dobi dovesti do histeričnih oblika ponašanja i neuroza. Takvi su simptomi impotencija i frigidnost na seksualnom planu. Takvi osjećaji krivnje i grešnosti mogu biti uzrokom i različitih psihosomatskih bolesti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:44
Socijalna institucija koja je koordinirana s tim trećim razvojnim stadijem jest ekonomija. Dijete apsorbira ekonomski etos svoje kulture i svog društva kada kroz identifikaciju sa svojim roditeljima poveže svoje zamišljene aspiracije iz djetinjstva sa društveno poželjnim i dopustivim ciljevima u odrasloj dobi. Njegova buduća sposobnost za rad i mogućnost da bude produktivan i da na taj način osigura vlastitu egzistenciju u određenom ekonomskom sustavu ovisi u znatnoj mjeri o tome kako je svladana psihosocijalna kriza ovog razvojnog stadija.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:44
Ritualizacija koja je obilježje razvoja i treninga ovog stadija jest dramatička ritualizacija. Djeca aktivno sudjeluju u igranju uloga, oni nose kostime, oponašaju odrasle i pretvaraju se i zamišljaju da su sve od životinja do astronauta. Taj oblik ritualizacije javlja se kasnije u različitim ritualnim aktivnostim u odrasloj dobi (na primjer u kazališnim predstavama i oblačenjem i sl.). Negativan aspekt dramatičke ritualizacije jest ritualizam koji se naziva pretvaranjem. Takav pojedinac cijeli život igra uloge samo zato da bi prikrio samog sebe i vlastitu ličnost.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:45
Četvrti stadij: produktivnost ili iferiornost
Četvrti stadij u psihosocijalnom razvoju obuhvaća vremensko razdoblje od šeste do jedanaeste godine života. To je doba koje se obično naziva školskim dobom. U psihoseksualnom razvoju to je doba latencije.
U tom razvojnom periodu nastupaju dalje promjene i dalji razvoj ličnosti djeteta. Dijete mora postepeno naučiti kontrolirati svoju razigranu i razvijenu maštu i imaginaciju te se podvrći formalnom školovanju. Ovdje se prvi put očekuje od njega da postupa u skladu s realnošću, da, na primjer, nauči određene vještine koje zahtjeva kultura u kojoj se nalazi. Među takvim vještinama su pisanje, čitanje, surađivanje s drugima u organiziranim i strukturiranim aktivnostima. U toku takve aktivnosti treba se kod njega razvijati marljivost i upornost. Interes za igračke i igre treba biti nadomješten interesom za produktivne aktivnosti i situacije, kao i interesom za upotrebom određenih oruđa koja su u takvom radu nužna. U tom se razvoju dalje razvijaju djetetove sposobnosti i osobine. Tako se razvija sposobnost za deduktivno mišljenje i zaključivanje, samodisciplina i sposobnost postupanja u skladu s pravilima. Djeca u toj dobi postaju postepeno sposobna da sudjeluju u igrama u kojima vrijede određena pravila i da poštuju ta pravila.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:45
Erikson je utvrdio da je u primitivnim sredinama i društvima obrazovanje i odgoj djeteta vrlo jednostavan, nekompliciran i pragmatičan. Obično se zahtijeva da djeca svladaju upotrebu određenih oruđa i sredstava, kao i oružja kojima će se služiti kao odrasli. Nasuprot tome, u kulturnim sredinama djeca trebaju savladati pisani govor i izražavanje kao osnovno sredstvo koje im omogućuje stjecanje drugih kompleksnih vještina u različitim profesijama za koje se osposobljavaju. Međutim, u svakoj kulturi dijete u toku formalnog školovanja dolazi u kontakt i biva senzititirano za tehnološki etos društva u kojem živi i pomalo se identificira s tim etosom.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:45
Opasnost u ovom razvojnom razdoblju dolazi od tuda što se kod djeteta može pojaviti osjećaj inferiornosti. Takav osjećaj inferiornosti razvit će se ako dijete nije sposobno - ili mu se to tako čini, ili mu to drugi sugeriraju - da svlada zadatke koje samo poduzima ili koje mu zadaju drugi (roditelji i nastavnici u prvom redu).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:46
Razvijanje >revnosti< manifestira se načinima na koje dijete postupa sa stvarima i na koje ih koristi. Djeca su u toj dobi zaokupljena mnogim pitanjima i problemima. Takvu orijentiranost mogu poticati drugi u okolini, ali može biti i onemogućavana. Tehnološki elementi svijeta i društva treba da budu dostupni djetetu ako žalimo da se kod njega kriza tog razvojnog doba uspješno svlada. Kao rezultat okupiranosti sa i svladavanja >tehnološke strane svijeta< razvit će se vrlina kompetencije. Ako ta kriza nije riješena na taj način, javit će se u djeteta osjećaj nakompetencije i inferiornosti. To će biti posljedica onemogućavanja ili obeshrabrivanja tehnološkog razvoja djeteta. Takav se osjećaj inferiornosti može pojaviti i onda kada dijete otkrije da su njegov spol, socioekonomski status ili religija ono što određuje vrijednost neke osobe, a ne njegovo znanje, sposobnosti i vještine.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:46
U tom razvojnom periodu razvija se još jedan negativan oblik vrednovanja djeteta. Djetetov osjećaj kompetentnosti odnosno inferiornosti u razvijenim društvima gotovo je identificiran sa školskim uspjehom. Erikson smatra da je to ograničena definicija i koncepcija uspješnosti i kompetencije. Erikson kaže da djeca koja prihvate školski uspjeh ili rad u školi kao mjeru ili standard po kojem se njih vrednuje ili po kojem se oni sami vrednuju mogu postati pravi robovi svoje kulture i uvređene i postavljene hijerarhije uloga. To su različite vrste >štrebera< koji osim svog uspjeha i svoje struke ništa drugo ne vide i ne znaju. Prema tome, pravi osjećaj kompetencije uključuje, na primjer, i mogućnost djelovanja na druge ljude i utjecaj na njihovo ponašanje. Za to je nužna psihosocijalna kompetentnost.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:46
Osjećaj kompetencije stječe se radom i ispunjavanjem zadataka koji razvijaju stručnost kao bazu kompetencije. To je olakšano time što se djeca u toj dobi zanimaju i nastoje naučiti tehnike produktivnosti. Erikson kompetenciju definira ovako: >Kompetencija je, prema tome, slobodno korištenje spretnosti i inteligencije u ispunjavanju zadataka, neometana dječjom inferiornošću< (1964a, str. 124).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:46
Ritualizacija koja se javlja u školskom dobu naziva se formalnom ritualizacijam. Kroz nju dijete metodički uči kako da izvršava pojedine zadatke. Učenje, promatranje i izvršavanje stvaraju kod njega osjećaj stručnosti i usavršenosti.
Iskrivljeni ritualizam koji se može javiti kod odraslih jest formalizam. Formalizam se očituje u ponavljanju praznih i besmislenih formalnih rituala.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:47
Peti stadij: identitet ili konfuzija identiteta
S petim razvojnim stadijem završava djetinjstvo i započinje adolescencija. To je razdoblje kada se kod pojedinca treba riješiti kriza identiteta, kada treba postati jedinstveno, posebno i osobito ljudsko biće i kada se kao takvo, posebno i jedinstveno, treba uključiti u društvo i naći u njemu svoje mjesto i svoju ulogu. Pojedinac u tom dobu postaje svjestan svojih individualnih obiležja, bilo naslijeđenih bilo stečenih, u dotadašnjem razvoju. To su, na primjer, različite sklonosti, ciljevi u budućem životu, vlastite sposobnosti i nedostaci, mogućnosti kontroliranja i određivanja vlastite sudbine i vlastite budućnosti. To je životno razdoblje u kojem pojedinac želi utvrditi što je i kakav je. Na to ga prisiljava i društvo koje očekuje da on postane njegov punopravan član. Posebnu ulogu i važnost za pojedinca ima i odabiranje budućeg zanimanja. Pojedinac u tom životnom razdoblju mora prema tome donijeti vrlo važne odluke koje imaju za njega dalekosežne posljedice. Na taj način bitno će biti smanjena njegova sloboda odlučivanja u budućnosti u odnosu na slobodu koju je imao u prošlosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:47
Unutarnji organizator ličnosti koji u tom razdoblju ima važnu ulogu jest ego. Zbog toga se i govori i o identitetu ega pojedinca. Ego ima ili treba posjedovati mogućnost integriranja sposobnosti, talenata vještina i obilježja pojedinca. Jedan od načina takve integracije jest identifikacija s drugim pojedincima koji su već pokazali da imaju svoj integritet i identitet i da su na ovaj ili onaj način adaptirani u društvu. Identifikacija s takvim pojedincima pomaže vlastitu integraciju i postizanje socijalne adaptacije. Nadalje, zadatak je ega da mladog čovjeka osigura od prijetnji i tjeskobe koje se u tim prijelomnim trenucima njegova razvoja mogu pojaviti. Ovo osiguranje i obrana postiže se selekcijom impulsa i potreba, kao i selekcijom načina zadovoljavanja tih potreba i kontroliranja tih impulsa. Ego, prema tome, svojim djelovanjem određuje i organizira ličnost mladog čovjeka. Kao rezultat takvog djelovanja formira se psihosocijalni identitet pojedinca.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:47
Razvojni stadij adolescencije, u kojem se rješava konflikt i kriza identiteta, traje od trinaeste do dvadesete godine, a može potrajati i duže. Adolescent je pojedinac koji više nije dijete ili koji je svakim danom to sve manje, a koji još nije odrastao čovjek. U tako delikatnoj situaciji on se nalazi pred važnim odlukama i izazovima života i društva. Da bi mogao odgovoriti na te izazove i na te zahtjeve, on mora razviti ili stvoriti vlastitu ličnost ili vlastiti identitet koji će mu to omogućavati i koji će ga štititi i osiguravati. Vlastiti identitet predstavlja novu psihosocijalnu dimenziju, i to je najvažniji produkt koji nastaje u toku adolescencije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:47
Kriza koju prolazi svaki pojedinac u toku adolescencije nastaje zbog složenosti procesa integracije svih obilježja u jednu koherentnu cjelinu koja će funkcionirati kao jedna, a ne kao više cjelina, ali ta kriza nastaje i kao posljedica očekivanja i zahtjeva koje društvene okoline postavljaju pred mladog čovjeka u tom razdoblju njegova razvitka. Formiranje osobnog identiteta zahtijeva spajanje prošlosti pojedinca s maglovitom ili nedovoljno jasnom budućnosti. Zahtijeva spajanje vlastitih sposobnosti i obilježja, interesa i sklonosti sa često puta, nepodudarnim i nemilosrdnim zahtjevima društvene okoline. Zbog toga je često puta u osnovi krize identiteta nasilje koje pojedinac mora učiniti nad sobom u svoje vlastito ime ili u ime društva.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:48
Ako se ova kriza identiteta pozitivno riješi, pojedinac iz nje izlazi kao samostalna, osobita i samobitna ličnost, ličnost koja je različita od svih ostalih i koja je cjelovita. Ako se ta kriza loše riješi ili se riješi samo djelomično, osobni identitet pojedinca neće bit formiran, pojedinac neće znati tko je on i što je on, niti će njegova ličnost biti jedinstvena. Takvo negativno rješenje dovodi do toga da pojedinac nema ili ne zna koja je njegova uloga u životu i u nekoj društvenoj okolini, a to znači da kod takvih pojedinaca postoji difuzija uloga ili konfuzija identiteta.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:48
Pozitivno ili negativno rješenje krize identiteta u razdoblju adolescencije ovisi o mnogim faktorima i okolnostima. Evo kako Erikson opisuje stanje u kojem se nalaze mladi ljudi u toku adolescencije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:48
>Omladina koja raste i razvija se, suočena s fiziološkom revolucijom u sebi, sada je primarno zaokupljena pokušajima da konsolidira svoje socijalne uloge. Mladi su ljudi katkada morbidno, a katkada iz znatiželje zaokupljeni time kako izgledaju u očima drugih u usporedbi s onim kako oni sami sebe doživljavaju i zaokupljeni su pitanjem kako povezati svoje ranije kultivirane uloge i vještine s idealnim prototipovima dana... Integracija koja se sada zbiva predstavlja više negoli sumu svih identifikacija iz djetinjstva< (Erikson, 1963, str. 261).
Osjećaj ego identiteta predstavlja >naraslo povjerenje da se sposobnost pojedinca da održava svoju unutarnju nepromjenljivost i kontinuitet (pojedinčev ego u psihološkom smislu) slaže s nepromjenljivošću i kontinuitetom značenja koje on ima za druge<
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:48
Iz toga se vidi da su za formiranje vlastitog identiteta važna tri elementa ili uvjeta. Prvi je uvjet da pojedinac sebe doživljava kao istu osobu u različitim vremenima. To je zahtjev ili uvjet >unutarnje istoče<. Drugi je zahtjev ili uvjet da socijalna okolina priznaje i percipira pojedinca kao istog u različitim situacijama i vremenima. To je zahtjev za >vanjskom istočom i kontinuitetom<. Ako postoji, onda je moguća spoznaja da je unutarnje jedinstvo koje pojedinac stvara paralelno s načinom na koji ga doživljava njegova okolina i da taj paralelizam njegova okolina prihvaća i priznaje. Ako mladi čovjek nije siguran da je njegova slika o samom sebi kompatibilna sa slikom koju o njemu ima njegova socijalna okolina (ako, dakle, postoji razlika između slike o sebi i socijalne slike pojedinca), pojavit će se i razviti kod pojedinca sumnje, konfuzija i apatija u odnosu na osjećaj identiteta. Osnovni uzorak tome je neprepoznavanje njegove unutarnje identičnosti od njegove okoline. On naprosto nije prepoznat.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:49
Treći je uvjet za formiranje identiteta mladog čovjeka >rast ili akumuliranje pouzdanja< u sukladnost njegove percepcije samog sebe i percepcije od drugih. Ta se korespondencija mora dugo i temeljito provjeravati prije negoli pojedinac postane siguran da između vlastite percepcije sebe i socijalne percepcije postoji sklad.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:49
U adolescenciji dolazi do daljeg socijalnog i emocionalnog razvoja. Adolescenti su sposobni da stvaraju mnoge nove načine procjenjivanja svijeta i okoline, kao i svog mjesta u njoj. Oni su zaokupljeni idealima i idealnim ostvarenjima kao što su, na primjer, idealno društvo, idealan čovjek, idealna obitelj. Stoga su zaokupljeni filozofijom, religijom, ideologijom i znanošću. Te ideale i idealne koncepcije o ljudima, sebi, društvu i svijetu uopće oni kompariraju sa stvarnošću koja je nesavršena, razočaravajuća i neskladna, bar što se njihova vlastita iskustva tiče. Iz takvih usporedbi proizlaze katkada vrlo negativni zaključci u vezi sa stvarnošću u kojoj oni žive, težnje za mijenjanjem ili poboljšavanjem te stvarnosti ili za njezinim odbacivanjem, odnosno bijegom iz nje (samoubojstvom ili na neki drugi način). Erikson smatra da je >duh adolescenata ideološki u potrazi za jednom inspiriranom unifikacijom ideja< (1968a, str. 290). U kulturi, društvu, djelatnostima, religiji, ideologiji i filozofiji ne pronalaze trajnih vrijednosti. Kao rezultat toga nastaje >difuzija ideala< ili kriza ideala. Prošla vjerovanja i uvjerenja nisu reevaluirana i neskladi nisu riješeni. Takvo stanje onemogućava pojedincu započinjanje akcije ili aktivnosti. Prema tome, rješenje krize ideala također je jedan od uvjeta za formiranje osobnog identiteta mladog čovjeka.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:49
Za formiranje tog identiteta važno je i rješavanje još jednog konflikta ili krize. To je spolni ili seksualni konflikt. Da bi se formirao identitet vlastite ličnosti, nužno je prihvaćanje odgovarajuće spolne uloge pojedinca. Tamo gdje se to dogodi formiranje osobnog identiteta bit će olakšano. Tamo gdje to nije slučaj bit će otežano. Formiranje spolne uloge znači formiranje spolnog identiteta. Kad spolni identitet nije razvijen i jasan on će slabiti identitet ega. Nedovoljno razvijen spolni identitet tvori >biseksualnu difuziju< koja predstavlja abortivno stanje spolnog identiteta.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:49
Dalji činioci u stvaranju ego-identiteta jesu tekovine koje pojedinac donosi sa sobom iz ranijih razvojnih stadija. To su povjerenje u sebe i svijet, osobna autonomija, inicijativnost, revnost, nada i optimizam, volja, svrhovitost i orijentiranost na zadatak, kompetencija i stručnost, odnosno nepovjerenje, krivnja, sumnja u sebe i druge, poniženost, inferiornost. Sve te ranije tekovine utjecat će na proces i uspijeh u stvaranju osobnog identiteta u adolescenciji.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:50
Od tih činilaca još su možda važnije identifikacije s pojedincima i grupama do kojih dolazi u toku adolescencije. Erikson smatra da prejaka identifikacija s različitim popularnim herojima i ličnostima (kao što su, na primjer, sportaši, političari, glumci, vođe) ili različitim antisocijalnim i antikulturnim i kontrakulturnim grupama (kao što su hipici, mistici, delikventi) djeluje štetno na formiranje vlastitog identiteta stoga što mladog čovjeka izolira od okoline i ne omogućuje puni razvoj ega. Konačno, pripadnost određenoj socijalnoj grupi ili statusu, kao i druge vrste pripadnosti kao što su etnička i rasna, koje imaju veze sa socijalnim statusom pojedinca, mogu snažno djelovati na formiranje ličnosti i identiteta pojedinca. Mnogi mladi ljudi postaju pripadnici pojedinih pseudorevolucionarnih ili reformatorskih pokreta i grupa samo zbog toga što im je društvo, na osnovi njihove spolne, etničke, rasne ili klasne pripadnosti, odredilo da igraju u njemu ulogu koja nije u skladu s njihovim vlastitim razvojem ili vlastitim identitetom ili što traži od njih da svoj identitet formiraju u skladu s tom svojom pripadnošću (to je slučaj s različitim feminističkim pokretima, s pokretima koji se zasnivaju na rasnim, etničkim i klasnim osnovama).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:50
Erikson dapače smatra da i pripadnici nacionalnih manjina imaju često problema s formiranjem osobnog identiteta. To je slučaj, na primjer, s američkim Indijancima u SAD. Interesantna je Eriksonova analiza formiranja ličnosti Sioux Indijanaca koji žive u Južnoj Dakoti. Djeca tih Indijanaca odgajaju se na tradicionalni način. Majke postupaju bitno različito s muškom i ženskom djecom. Muška se djeca odgajaju tako da majke kod njih nastoje do maksimuma razviti takve osobine kao što su samostalnost, autonomija, hrabrost, samopouzdanje, nezavisnost, neosporivost, agresivnost i krvožednost, ukoliko zatreba. To su sve osobine koje su pripadnici tih Indijanaca tradicionalno odgajali jer su i odgovarale njihovu životu lovaca na bizone i osiguravale prehranu i preživljavanje u surovim i elementarnim uvjetima. Taj je odgoj odgovarao takvim životnim prilikama, ali je potpuno promašen za prilike u kojima sada žive. Ličnosti koje se tako formiraju potpuno su suprotne zahtjevima suvremenog civiliziranog i industrijaliziranog društva u SAD. Zbog toga se mladi Indijanci plemena Sioux s tako formiranim ego-identitetom ne mogu nikako adaptirati suvremenim uvjetima života, zahtjevima i očekivanjima društva.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:50
Drugi zanimljiv primjer utjecaja rasne pripadnosti na formiranje osobnog identiteta nalazimo u Eriksonovoj analizi ličnosti crnačkog vođe Malcoma X. Malcom X je vođa jedne vrlo borbene struje u crnačkom pokretu u SAD. Prema toj analizi Malcom X je u svom ranom razvoju vrlo uspješno riješio mnoge psihosocijalne krize i konflikte. Postao je izvrstan student, predsjednik razrednog odbora, a onda se, po njegovim vlastitim riječima, dogodilo da ge je jednog dana nastavnik engleskog jezika savjetovao da je došlo vrijeme kad se treba odlučiti o tome koju će profesiju odabrati i što će postati. Kad je Malcom rekao da bi želio biti pravnik, njegov mu je savjetnik rekao da je taj njegov izbor nerealističan i da bi umjesto toga trebao postati stolar. >Što sam poslije toga više razmišljao o onome što je on rekao, postajao sam sve uznemireniji< (Malcom X, 1964, str. 35). >Shvatio sam da sam, usprkos nedostacima, pametniji od gotovo svih tih bijelih dječaka. Ali, očito u njihovim očima još nisam bio dovoljno inteligentan da mogu postati ono što sam želio biti< (ibid. str. 37). Suočen s krizom vlastitog identiteta ovaj je mladić otkrio da je viša klasa, koju čine bijelci, za njega već odredila i pripremila i njegov vlastiti identitet, a taj je za njega bio neprihvatljiv.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:51
Posljedice toga su po Eriksonu sljedeće:
>...ako neko dijete osjeti da ga okolina previše radikalno želi lišiti svih oblika izražavanja koji mu omogućuju da u integriranju prema vlastitom identitetu postigne slijedeći korak, ono će se odupirati s iznenađujućom snagom koja se susreće u životinja koje su iznenada prisiljene da brane svoje živote. Zaista, u socijalnoj đungli ljudskog postojanja nije se moguće osjećati živim bez osjećaja vlastitog identiteta< (Erikson, 1950, str. 24). Kao posljedica takvog iskustva Malkom X je razvio negativni identitet: postao je kradljivac, skitnica, prodavač droge i sl. Tek nekoliko godina kasnije on je stekao svoj vlastiti identitet, i to pomoću iskustva s pokretom Crnih muslimana. To je bio identitet koji mu je predodredila njegova rasna i etnička grupa kojoj je pripadao, identitet borbenog, polureligioznog i moralnog vođe potlačenih pripadnika te grupe.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:51
Ideologija kao socijalna institucija ima također veliku ulogu u formiranju ličnosti i identiteta mladih ljudi (kao uostalom i religija). Ideologija je, prema Eriksonu, skup nesvjesnih vrijednosti i pretpostavki koje leže u osnovi religiozne, političke i znanstvene misli neke kulture. Svrha ideologije je da: >...stvori jednu dovoljno uvjerljivu predodžbu svijeta na osnovu koje se može formirati kolektivan i idividualan osjećaj identiteta< (1958, str. 25). Ideologije pružaju mladim ljudima suviše simplificirane, ali zato određene odgovore na mnoga osnovna pitanja vezana uz konflikt identiteta. To su, na primjer, pitanja: >Tko sam?< >Što sam?< >Što hoću?< >Kuda idem?< Ideologije zbog toga predstavljaju sredstvo mobiliziranja i usmjeravanja energije mladih ljudi. Često je to protiv postojećih društava (pobune, revolucije). U ime tih ideologija mladi ljudi traže disciplinu, tvrdokornost, odlučnost. Energija stvorena ideologijom može se koristiti korisno i štetno (kao što je slučaj s hitlerovskim omladinskim pokretom).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:51
Osjećaj vlastitog identiteta u normalnim je okolnostima nesvjestan. Međutim, onog časa kad se javi kriza on postaje svjestan. Osjećaj identiteta nikada nije stalan i nikada se ne formira trajno, ali se uvijek nanovo uspostavlja. Iznenadne promjene u društvu, nove informacije pridonose zamagljivanju identiteta kod mladih. Tome pridonose i istine i pretpostavke koje za mlade ljude nisu iste kao za starije. Tu se javlja i generacijski jaz. Erikson smatra da se u osnovi mnogih omladinskih pokreta nalazi traženje vlastitog identiteta. Osjetljivost omladine za socijalne i povijesne promjene, prijelaz iz djetinjstva u odraslost povećava poteškoće vezane za formiranje osobnog identiteta i pridonosi stvaranju konfuzije uloga. Za vrijeme takve konfuzije identiteta i konfuzije uloga pojedinac može osjećati da nazaduje, a ne da napreduje. Katkada se to zaista i događa, tako da pojedinci, a osobito, po mojem mišljenju, djevojke pokazuju regresiju na dječje oblike ponašanja i postupanja koji im pružaju više zadovoljstva negoli kompleksni oblici ponašanja i funkcioniranja koje od njih zahtijeva društvo i okolina. Često je ponašanje mladih zbog svega toga kaotično, konfuzno i puno suprotnosti. Tako, na primjer, mlad čovjek oscilira između osjećaja da se ne smije prepustiti i predati nikome i ničemu iz straha da će biti odbijen, neshvaćen, odbačen, neprihvaćen ili da ga neće razumjeti, da bi već sljedećeg časa poželio da bude nečiji sljedbenik, da ima zaštitu, da ga netko razumije, da se povjerava, da bude ljubljen ili voljen, i to bez obzira na posljedice. Na osnovi takvih kontradiktornih stanja proizlaze, dalje, osjećaji bespomočnosti, krivnje, ispraznosti, promašenosti, besciljnosti, osobne dezorganizacije, alijenacije, neadekvatnosti, isprazno traženje, lutanje i suprotstavljanje svemu i svima (počevši od roditelja). Pojava delikventnog ponašanja čest je pratilac kriza identiteta. Ona predstavlja primjer rješavanja te krize formiranjem negativnog identiteta, koje karakteriziraju potencijalno loše i bezvrijedne karakteristike ličnosti. Kod takvih pojedinaca kod kojih je došlo do stvaranja negativnog identiteta pojavljuju se i jake projektivne tendencije (nesvjesne), tj. pripisivanje drugima i okolini vlastitih negativnih obilježja. Iz svega toga nastaju predrasude, kriminalitet, diskriminacija u odnosu na različite ljudske skupine. To, opet, sa svoje strane, potpomaže angažiranje takvih adolescenata u službu određenih ideologija.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:51
Treba spomenuti da Erikson ne smatra da jednom stečeni identitet pojedinca ostaje njegova trajna tekovina. Identitet se može, u kasnijim fazama, kao i u fazi adolescencije, izgubiti ili oslabiti, on se može i mijenjati. Prema tome, ni identitet, kao uostalom ni jedna psihosocijalna kategorija ili obilježje, nije trajan. Jednako tako, neuspjeh u formiranju identiteta u adolescenciji ne znači da će pojedinac doživotno ostati konfuzan u pogledu samog sebe, svoje uloge u društvu i svog značenja. Identitet se može formirati i kasnije. S tim u vezi je još jedna pojava koja je karakteristična za mlade ljude u suvremenom društvu. Zbog složenog procesa formiranja identiteta u suvremenim društvima u nekima od njih je omladini dopušteno da produži vrijeme koje im je potrebno za formiranje identiteta. To znači da društvo tolerira adolescente kojima je potrebno više vremena da bi formirali sami sebe i pronašli svoje mjesto u društvu. Takav period moratorija može u nekim društvima (kao što je i naše) potrajati i do sredine dvadesetih godina, pa i duže.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:52
Na osnovi uspješno riješene krize identiteta razvija se vrlina vjernosti, koja je, po Eriksonu, osnovna tekovina tog razvojnog razdoblja. Ta osobina ili odlika osposobljava takvog adolescenta za dalje postupke i akcije u životu. Kad nema tako formirane vrline, adolescenti, iako seksualno zreli, ne mogu postati bračni drugovi ni roditelji. To traje sve dok u njima nije razvijena ta vrlina vjernosti na kojoj se zasnivaju bračne i obiteljske veze i obaveze. Bez braka nema, opet, seksualne slobode koju uživaju odrasli ljudi. Takva je vjernost osnovica na kojoj se može izgraditi trajni identitet pojedinca. >Vjernost je sposobnost da se održi slobodno obećana lojalnost usprkos neminovnim kontradikcijama u sustavima vrijednosto< (1964a, str. 125). Takva vjernost omogućava mladom čovjeku da trajno prihvaća i da se pridržava socijalnih normi, pravila, institucija, etike i ideologije koju je usvojio. Nepostojanje vjernosti u nekim socijalnim sustavima dovodi do konfuzije i do nepoštovanja onih koji tim i takvim sustavom upravljaju. Sadržaj vjernosti čine, prema tome, prihvaćene istine i ideologije. Pripadanje nekoj socijalnoj skupini kroz posvjedočenu ili obećanu vjernost (kao, uostalom, i implicitnu vjernost) ojačava identitet pojedinca. Takva pripadnost znači ujedno da pojedinac pripada nekoj >specijalnoj< grupi ili vrsti, a to znači da on ima određene >specijalne< karakteristike. Posjedovanje takvih >specijalnih< karakteristika ili obilježja znači potvrdu da on ima identitet. Stoga nije čudno što mnogi mladi ljudi naglašavaju, ističu svoju pripadnost nekoj etničkoj skupini, religioznoj skupini, socijalnoj skupini, političkoj stranci, što su spremni usvajati određene rituale, ceremonije, naučavanja i vanjska obilježja takve pripadnosti. Konačno, identitet mladog čovjeka određuje smisao i definira njegovu okolinu. Preko njegova vlastitog identiteta okolina, osobito socijalna, poprima određeno značenje. Moram ovdje istaći da se iz ovoga jasno vidi koliko je percepcija i shvaćanje objektivne realnosti pod utjecajem i u ovisnosti o takvim subjektivnim faktorima kao što su oni koji čine osobni identitet pojedinca. Stoga nije čudno što će pojedinci različitog osobnog identiteta na sasvim različit način shvaćati i tumaćiti okolinu i zbivanja u njoj. Svako od takvih tumačenja bit će subjektivno i samo relativno točno ili istinito.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:52
Ritualizacija koja se javlja i prakticira u toku adolescencije jest ideologija. Ideologija predstavlja solidarnost uvjerenja koja je stvorena na osnovi integracije ritualizacija iz prethodnih razvojnih razdoblja u koherentan sustav ideja i ideala.
Izopačena ideološka ritualizacija jest totalizam. Totalizam znači fanatičnu opsjednutost i isključivu zaokupljenost onim što pojedincu ili grupi izgleda neosporiva istina i pravo.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:52
Šesti stadij: intimnost ili izolacija
Nakon rješenja krize identiteta i završetka adolescencije nastupaju periodi odraslosti. Prvi takav period odraslosti jest razdoblje mlade odraslosti. Za taj period ili stadij karakteristična je kriza intimnosti ili izolacije.
Ta se kriza nadovezuje na raniji period i njezina dubina ili intenzitet ovise o tome kako je uspješno riješena kriza identiteta i koliko je stvoreni identitet pojedinca jak i stabilan. Šesti stadij psihosocijalnog razvoja odgovara genitalnom stadiju psihoseksualnog razvoja kod Freuda.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:53
To je razdoblje u kojem pojedinac biva uključen u takve aktivnosti kao što su traženje bračnog druga, brak, udvaranje, ljubavi i početak obiteljskog života. Vremenski to odgovara, otprilike, razdoblju između dvadesete i dvadeset i pete godine života. U tom razdoblju većina mladih ljudi nastoji završiti ili usavršiti svoje obrazovanje i svoju profesionalnu osposobljenost i postaviti temelje svoga nezavisnog obiteljskog života.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:53
Intimnost i intimni odnosi i veze s drugom osobom ili osobama cilj su takvih aktivnosti. Međutim, za takvu intimnost nužan je jak osjećaj vlastitog identiteta. Pojedincu je neophodno da jasno zna tko je i što je prije nego se izloži riziku da sebe investira ili izgubi u nekom drugome.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:54
Erikson, kao Freud, smatra da je u tom razdoblju pojedinac sposoban za socijalnu i seksualnu intimnost s nekom drugom osobom. Seksualna aktivnost u periodu adolescencije većim je dijelom motivirana traženjem vlastitog identiteta negoli postizanjem seksualnog zadovoljenja. Međutim, za Eriksona genitalnost znači više negoli za Freuda. Genitalna zrelost ne znači samo sposobnost postizanja uzajamnog orgazma s partnerom suprotnog spola, već i povjerenje i ljubav između takvih partnera, zajednički životni ciklus, rađanje djece i brigu za tu djecu i njihov razvoj. Prema tome, genitalnost nema mnogo veze sa slobodnom ljubavlju i zrelost ne znači samo sposobnost postizanja dobrih orgazama. On također ne smatra, kao Freud, da genitalnost predstavlja lijek ili izlaz iz svih problema društva. Erikson smatra da je Freudova i psihoanalitička koncepcija o uzajamnim orgazmima seksualnih ili bračnih partnera koncepcija koja može biti odgovarajuća za određenu socijalnu klasu ljudi ili za određenu kulturu, i to za onu kulturu ili klasu koja ima dovoljno slobodnog vremena da se posveti traženju takvih stanja ili doživljaja. Većina ljudi u svijetu, po mišljenju Eriksona, nema ni vremena ni načina da se upusti u takve pothvate. Osim toga, genitalnost za njega znači i sposobnost da se trpi seksualna frustracija bez regresije i posljedica.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:54
Intimnost znači također i voljnost da se vlastiti identitet fuzionira s identitetom drugih osoba, kao što su bračni drug, prijatelji, braća ili sestre, roditelji, rođaci i drugi. Takvo fuzioniranje identiteta trebalo bi biti bez straha i bez opasnosti da će pojedinac time izgubiti dio sebe. Pravi ili smisleni brak je moguć, po njemu, jedino onda ako dolazi do takve fuzije identiteta muža i žene. Pojedinac koji nema vlastitog identiteta ili kod kojeg je takav identitet slabo razvijen ne može ostvariti takvu intimnost ili takav brak, odnosno brak u takvom značenju. Zbog toga brakovi takvih osoba nisu pravi i ne traju dugo. To je slučaj s brakovima adolescenata. Brakovi adolescenata predstavljaju, po njegovu mišljenju, u mnogo većem broju slućčajeva pokušaje da se brečnom vezom s drugom osobom pronađe vlastiti identitet ili da se taj identitet pronađe uz pomoć druge osobe. Erikson smatra da je to osobito karakteristično za žene da putem braka nastoje steći ili pronaći vlastiti identitet. Nama se čini da žene često putem braka žele da kod druge osobe razviju identitet onakav kakav njima odgovara, a da prije i nakon toga zapostavljaju vlastiti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:54
Budući da intimnost među ljudima, nije po Eriksonu, zasnovana samo na seksualnoj vezi, odnosno da ona može postojati i bez takve veze, jasno je da su za takvu intimnost sposobni i ljudi među kojima takve seksualne veze ili odnosi ne postoje, kao što je to slučaj među prijateljima ili među onima koji žive za druge ljude ili koji su svoj život posvetili drugima.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:54
Uspostavljanje intimnih veza i povezanosti predstavlja, prema tome, povoljno rješenje krize u ovom stadiju razvoja. Nepovoljno rješenje krize predstavlja izolacija od drugih ljudi i zaokupljenost samim sobom, odnosno izbjegavanje ili nesposobnost da se ostvare intimne veze s drugim ljudima. Takvo stanje dovodi do socijalne izoliranosti, do osjećaja ispraznosti ili nepotpunosti života, odnosno do izolacije pojedinca od okoline. Pojedinci kojima prijeti takva situacija i takva stanja i koji nisu ostvarili intimnost u vezama s drugima nastoje to kompenzirati na različite načine i različitim putovima i sredstvima. takvi pojedinci, kojih je u modernim društvima svakim danom sve više, nastoje sebi pomoći putem klubova, sastanaka, društava i udruženja putem kojih nastoje uspostaviti bliže međusobne veze i odnose. Drugi opet putem takvih institucija nastoje očuvati svoju izoliranost i izbjeći previše intimnu povezanost s drugim ljudima. Izbjegavanje intimne veze s drugima također je sve češća pojava u suvremenom društvu. Ta je pojava i ponašanje motivirano strahom i osjećajem opasnosti od intimnih veza i povezanosti. Takve veze mogu znatno smanjiti samostalnost i autonomiju pojedinca ili biti štetne za njegovu ličnost i identitet koji, jasno, nije dovoljno jak.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:55
Ovdje moram navesti i neke vlastite ideje u vezi s odnosima u suvremenom društvu, a koje nisu sasvim u skladu s Eriksonovima.
Sve veća međusobna izoliranost ljudi uvjetovana je mnogim činiocima, kao što su socijalna mobilnost, nepersonalni odnosi, velike razlike među ličnostima ljudi (koje, zbog ogromne izloženosti različitim utjecajima i informacijama postaju svakim danom sve veće) pogoduju apstinenciji i izbjegavanju od takvih veza. To izbjegavanje ili apstinencija su jači uzrok sve slabijim intimnim vezama i sve većoj izolaciji negoli slabi identiteti ili slabe ličnosti pojedinca.
Smatram da je prevelika zasićenost ljudskim kontaktima, informacijama i iskustvima također jedan od uzroka pojave izolacije ili izbjegavanja intimnih veza s drugima.
Prema tome, mislim da treba razlikovati dvije grupe uzroka izolaciji i nepostojanju intimnih veza. Jednu grupu čine, Prema Eriksonu, nadostaci pojedinca koji ga za takve odnose čine neprihvatljivim ili nepotrebnima odnosno štetnima. Pojedinac kod kojega djeluju ovi drugi činioci neće zapadati u stanja koja su karakteristična za one koji teže intimnim odnosima, ali ih ne mogu ostvariti. Takvi, naime, mogu dospjeti u stanje potpune izolacije, mogu razviti različite oblike neprilagođenog ponašanja ili poremećenu ličnost. To je slučaj s različitim psihopatima koji pokušavaju manipulirati i eksploatirati druge bez ikakve grižnje savjesti. To su pojedinci koji nisu sposobni da podjele vlastiti identitet s drugima i ne mogu ostvariti intimne veze i odnose za duže vrijeme.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:55
Na osnovi povoljnog rješenja krize intimnosti ili izolacije javlja se nova vrlina ili psihosocijalna snaga odnosno obilježje, a to je ljubav. Ljubav ne znači samo erotski odnos ili romantiči odnos između dva čovjeka, već trajnu predanost ili izručenost sebe drugome usprkos tome što katkada zahtijeva kompromise i samoprijegor. Takva ljubavna veza postoji onda kada postoji briga, poštovanje i odgovornost prema drugome.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:55
Valja reći da ego-snaga pojedinca ovisi uvijek o karakteru takve ljubavne veze, a to zanači o njegovu partneru, odnosno njegovoj spremnosti da sudjeluje u odgajanju djece, razrađivanju i stvaranju zajedničke ideologije koja je u osnovi takvog odnosa.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:56
Ritualizacija koja prati ovaj dio života pojedinca jest pridruživanje ili udruživanje. To znači zajedništvo u ljubavi, radu, prijateljstvu i drugome. Izopačeni oblik te ritualizacije jest ritualizam koji se naziva elitizam. Elitizam znači stvaranje ekskluzivnih grupa, izoliranih i odijeljenih od ostalih ljudi koje imaju vlastita previla ponašanja, u koje drugi nemaju pristupa ili za taj pristup moraju ispuniti određene obaveze.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:56
Sedmi stadij: plodnost ili stagnacija
Sedmi stadij u životu čovjeka obuhvaća period koji odgovara srednjoj životnoj dobi, tj. između dvadeset i pete i šezdeset i pete godine života. Osnovna dilema ili konflikt koji čovjek rješava u ovom razdoblju jest dilema ili konflikt plodnosti ili plodotvornosti, odnosno stagnacija ili sterilnost.
Plodnost ili plodotvornost znači, po Eriksonu, ne samo brigu za dobrobit sljedeće svoje generacije ili za dobrobit svojih potomaka, već brigu za prirodu društva u kojem će ta sljedeća generacija živjeti i raditi. Pred svakog odraslog čovjeka u toj se dobi postavlja dilema da prihvati ili odbije odgovornost za sve ono što može unaprijediti ili poboljšati određenu kulturu ili što takvu kulturu može produžiti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:56
Takav razvoj predstavlja prirodan nastavak razvoja iz prethodnog životnog doba. Prije stečena sposobnost da se izgubi ili utopi u drugima, bilo u susretu tijela i duha, sada treba dalje rasti i prerasti u interese koji obuhvaćaju širu zajednicu. Samo posjedovanje i odgaj djece nije još i generativnost ili plodnost. Za većinu ljudi je upravo suprotno. Većina ljudi ima djecu, ali nije stigla do ovog stupnja psihoseksualnog razvoja jer se njihov interes nije pomakao dalje od interesa za svoju obitelj ili interesa za sebe. Tome može biti uzrok u nedostacima ili nepotpunosti prethodnih faza razvoja koje im ne omogućuju postizanje ovog nivoa razvoja u srednjoj dobi. Zbog toga se za veliku većinu ljudi može reći da nisu plodni i da je njihov razvoj zastao na nižoj razini. psihosocijalna ontogeneza pojedinca i evolucija čovječanstva trebaju od čovjeka učiniti >životinju koja je ne samo sposobna za učenje, već i za podučavanje i institucionaliziranje< (1968b, str. 291).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:57
Stvaralaštvo i produktivnost koja je karakteristična za generativnu razinu psihosocijalnog razvoja obuhvaća sve ono što iz jedne generacije prelazi u drugu ili što jedna generacija predaje drugoj. To su, na primjer, ideje, znanstvene spoznaje, knjige, tehnologija, strojevi, umjetnička djela i drugo. Obuzetost dobrobiti čovječanstva obilježje je ovog stupnja u razvoju ličnosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:57
Iz stvaralaštva i plodonosnosti izrasta dalja psihosocijalna vrlina ili obilježje pojedinca, a to je briga. Briga ili brižljivost proistječe iz osjećaja da je netko ili nešto važno. Briga se izražava prema onima koji je trebaju. Ona uključuje u sebi i želju ili potrebu da se s takvima podijeli i vlastito znanje ili iskustvo. Prema tome, ona se često izražava u odgoju djece, podučavanju, pokazivanju i nadgledanju. Ljudi, po mišljenju Eriksona, imaju urođenu potrebu da podučavaju druge i da uživaju u takvim aktivnostima. Takva aktivnost osim toga osigurava razvoj i kontinuitet kulture i civilizacije, takvom se aktivnošću prenose na sljedeće generacije običaji, legende, rituali, mitovi, istine, spoznaje. Ovdje bismo mi dodali da se takvom aktivnošću prenose i predrasude, neistine, zablude, neznanja, neshvaćanja, primitivizmi i ostali nedostaci starije generacije, što Erikson ne spominje. Erikson također smatra da aktivnost podučavanja, vođenja i upućivanja mlađih pruža pojedincu osjećaj da je potreban drugima, da je koristan, osjećaj važnosti, i da pojedinci na taj način mogu izbjeći opasnost od prevelikog rasta vlastite ličnosti ili preokupiranosti samim sobom. Ljudi, osim toga, po mišljenju Eriksona, imaju potrebu da očuvaju od gubljenja i propadanja svoja iskustva i svoje spoznaje. To se može postići na taj način da se sve to preda mlađima.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:57
Kod pojedinca koji ne uspijevaju ili ne mogu postići generativnost, stvaralaštvo ili plodotvornost dolazi do stanja zaokupljenosti i apsorbiranosti samim sobom. Kod takvih se pojedinaca razvijaju potrebe za osobnim komforom, udobnošću i ugađanjem sebi. To su osobe koje se ne brinu ni za koga osim za sebe ili za ono što može zasititi njihove potrebe za užicima, hirove, razmaženost i udovoljavanje sebi. Takvi pojedinci razvijaju ili dolaze u stanje pseudonimnosti. >Pojedinci tada počinju sami sebe maziti kao da su sami sebi ili drugome jedno i jedino dijete< (1950, str. 267). Takve su negenerativne, neproduktivne i nestvaralačke osobe sterilni članovi društva, žive samo za svoje zadovoljstvo i ugodu, njihov je socijalni život osiromašen. U takvoj situaciji pojedinac ima osjećaj beznadnosti i svoj život smatra besmislenim. Pratilac je takvih situacija i stanje apatije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:58
Ritualizacija koja je karakteristična za ovo životno doba jest generativna ili plodonosna. To je ritualizacija roditeljstva, produktivnosti, podučavanja, pomaganja, tješenja kao i sve one funkcije i uloge koje odraslima omogućuju da prenose svoje ideale i svoje spoznaje na mlađe.
Izrođeni oblik te generativne ritualizacije predstavlja ritualizam što ga Erikson naziva autoritizmom. Autoritizam je izopačeni oblik brige za drugog koji je s pravom brigom za druge inkompatibilan i nespojiv.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:58
Osmi stadij: integritet ili očajanje
Konačni, osmi stupanj u epigenetičkom razvoju jest stupanj u kojem dolazi do retrospekcije cijelog života svih postignuća i promašaja i cjelokupnog iskustva. To nije samo retrospekcija, već je to i evaluacija životnog puta pojedinca. To je period početka starosti i starenja u kojem dolazi do postepenog degeneriranja brojnih ili svih fizičkih funkcija i zdravlja, do povlačenja iz aktivnog života i djelovanja. U vezi s takvim procesima javljaju se brojni psihosocijalni problemi i pitanja koje pojedinac u tom razdoblju života treba rješavati. Takva su, na primjer, pitanja smanjenih novčanih prihoda, nesigurna egzistencija, slučajevi smrti (bračnog druga, rodbine, prijatelja) i potreba da se ponovo nekome pridruži i na taj način izbjegne samoća ili osamljenost. Pogled se iz budućnost vraća u prošlost i sadašnjost.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:58
Psihosocijalna kriza ovog doba sastoji se u tome da se u cijelom dotadašnjem vlastitom životu vidi određen red i smisao, odnosno nered i besmisao. Psihosocijalna kriza ovog perioda proizlazi iz evaluacije vlastitog životnog puta. Kroz takvu evaluaciju, ako je pozitivna, pojedinac zapaža da je u njegovu životu postojao određeni red unutar jednog višeg ili većeg reda, da je on unutar tog višeg ili većeg reda pronašao svoje mjesto i dao svoj doprinos. Pojedinac je svjestan da su svi drugi živjeli na druge načine i da su njihovi stilovi života bili različiti od njegova, ali usprkos tome on je svjestan da je njegov život imao svoj dignitet i svoj integritet. Taj ga integritet brani od opasnosti očajanja. >Samo kod onog koji se na neki način brinuo o stvarima i ljudima i koji se je prilagodio na trijumfe i razočaranja koja se pridružuju postojanju, koji je začetnik drugih ili stvaralac produkata i ideja - samo kod njega mogu postepeno dozrijevati plodovi ovih sedam razvojnih stadija - za koje ne znam boljeg naziva od integriteta ega< (1963, str. 268).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:58
Prema tome, taj osjećaj integriteta ega proizlazi iz analize i zadovoljstva onim što je pojedinac učinio i postigao u svom životu (radom, stvaralaštvom, djecom, brakom, prijateljima, unucima, uspjesima, doživljajima, događajima itd.). Kod pojedinca koji tako doživljavaju svoju prošlost ne postoji strah smrti, jer su svjesni da oni dalje žive u svojim potomcima ili u svojim djelima.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:59
Suprotan je slučaj kod pojedinaca koji osjećaju da je njihov život bio promašen, da u životu nisu postigli ono što su mogli ili trebali, da im život nije bio ispunjen ili sretan, odnosno koji smatraju da su nekom ili nečem ostali nešto dužni. Oni znaju da je sada prekasno da počnu iz početka. Kod takvih pojedinaca ne postoji integritet ega. Oni se plaše smrti, iako to prikrivaju, zaokupljeni su stalno nečim iz prošlosti što im >ne da mira< i što kod njih izaziva neugodu. Takvi su pojedinci skloni projekciji, tj. pripisivanju okolini vlastitih nedostataka ili okrivljavanje drugih za vlastite neuspjehe i promašaje. U takvoj situaciji priskače im u pomoć pamćenje koje funkcionira po načelu potiskivanja iz svijesti svega što je neugodno ili štetno za integritet ličnosti. Tako se javlja zaborav za promašaje, grijehe i neugode, a u sjećanju ostaju samo ugodni i lijepi trenuci, ako ih je bilo (kad su oni bili mlađi) bilo drukčije i bolje od sadašnjosti koja je loša. Kod takvih pojedinaca mogu nastupiti i psihopatološka stanja obilježena gorčinom i grižnjom savjesti. Takvi pojedinci postaju senilni, depresivni, hipohondrični, kivni, paranoidni, sumnjićavi, opsesivni i slično.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:59
U ovom konačnom razdoblju psihosocijalnog razvoja formira se vrlina mudrosti. Fizičke i mentalne snage i aktivnosti sad su svakim danom sve slabije i sporije, a integritet ličnosti i nakupljenog iskustva održava mudrost. >Mudrost je objektivna zaokupljenost samim životom u susretu sa samom smrću< (1964a, str. 133).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:59
U takvom stadiju mudrosti pojedinci mogu mlađima izgledati kao integrirane, cjelovite ličnosti koje obilježava mirnoća i sabranost. Taj osjećaj i dojam cjelovitosti vlastitog života predstavlja branu očaju, osjećaju da je život prohujao bez povratka, osjećaju sadašnje bespomoćnosti i ovisnosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 20:59
I ovo životno razdoblje ima svoju karakterističnu ritualizaciju. Ona se može nazvati integralnom. Ogleda se u mudrosti starijih osoba i njihovu postupanju u skladu s tom stečenom mudrošću. Iskrivljeni oblik te ritualizacije predstavlja ritualizam koji Erikson naziva sapientizmom. Sapijentizam je poza ili predstavljanje mudrosti a da takva mudrost ne postoji.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:00
To su dakle razvojni stadiji psihosocijalnog razvoja svakog pojedinca. Na osnovi svega što smo rekli proizlazi da se Erikson, iako sam sebe smatra psihoanalitičarom, posve udaljio od Freuda u mnogim osnovnim koncepcijama. Njegova teorija psihosocijalne epigeneze ima nekoliko važnih obilježja koje treba još jednom spomenuti. Erikson u svojoj teoriji naglašava i daje važnost društvu i socijalnim faktorima koji su jednako važni za razvoj i organizaciju ličnosti kao i urođeni faktori. Svaki psihosocijalni stupanj razvoja proizlazi iz susreta pojedinca, na određenom stupnju biološkog razvoja, s okolinom. Problemi i rješenja proizlaze iz interakcije pojedinca i okoline. Problemi su rezultat tih interakcija u sadašnjoj i ranijim fazama i zbog toga se mogu dijagnosticirati i sanirati. Oni nisu nepovratno usađeni u rano djetinjstvo i nisu intrapsihički kao što je to slučaj kod Freuda. Nadalje, Erikson smatra da je doba adolescencije najvažnije u formiranju ličnosti, a Freud je smatrao da je to najranije doba djetinjstva. Nadalje, za Eriksona je čovjek bar podjednako sposoban da bude sretan i pozitivan koliko nesretan i negativan, dok je za Freuda čovjek po svojoj prirodi negativno i nesretno biće. Konačno, psihosocijalni razvoj zasniva se na susretima pojedinca i okoline, a ne na razvoju seksualnog instinkta i njegovih transformacija. Postoje još i brojne druge razlike.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:00
Uloga ega
U Eriksonovoj teoriji ličnosti najvažniju ulogu ima ego. Razvoj ličnosti predstavlja razvoj ega. Erikson smatra da su komponente ličnosti i id i superego, ali su oni mnogo manje važni od ega. Zbog toga smo rekli da je Erikson najistaknutiji predstavnik ego-psihologije. Ovdje ćemo spomenuti još neke karakteristike ega koje su važne za razumijevanje Eriksonove teorije ličnosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:00
Eriksonova je koncepcija ega socijalizirana i ima ontigenetičko obilježje koje je Erikson potanko opisao. Ego pojedinca ne određuju samo genetički, fiziološki i anatomski faktori, već u prvom redu njegova bliža, a zatim i šira društvena okolina. Ego je stoga podložan socijalnim i historijskim utjecajima.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:01
Nadalje, umjesto submisivnog i lukavog ega, koji oscilira i služi i idu i superegu, Erikson i drugi psihologi iz te škole stvorili su koncepciju kreativnog ili stvaralačkog ega. Ego je kreativan, on pronalazi rješenja u svakom razdoblju života i razvoja i u svakoj situaciji. On sjedinjuje unutarnje faktore i vanjske okolnosti i stvara kod pojedinca mogućnost za razvoj pojedinih odlika i vrlina, odnosno za nastupanje pojedinih stanja ili osjećanja kao što su snaga, veselje, zadovoljstvo, sigurnost. Ego je otporan i snažan i jača sa svakim uspješnim rješenjem psihosocijalnih kriza.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:01
Nadalje, Erikson smatra da je ego sposoban da se uvijek oporavi od frustracija i nedaća ili neuspjeha i da ponovno normalno funkcionira. To je vrlo važno za psihološku terapiju. Posljedice trauma, napetost, neuroze, tjeskobe, osjećaj krivnje i nesvjesni mehanizmi obrane ličnosti mogu se odstraniti iz ličnosti ako se ego pojača ili osnaži kroz psihološku terapiju.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:01
U vezi s ego-identitetom Erikson kaže da taj identitet treba biti fundiran na tri temelja (Erikson, 1974). Ti temelji su faktualnost, osjećaj realnosti ili univerzalnosti i aktualnost. To su aspekti realnosti u kojoj se pojedinac nalazi. Faktualnost označava univerzum podataka, činjenica i tehnika koje se mogu dobiti ili verificirati, odnosno dokazati objektivnim metodama i tehnikama određenog doba. To je prvi temelj integriteta ličnosti. Dakle, nema integriteta ličnosti ako se kao temelj uzimaju predrasude, vjerovanja, uvjerenja, mitovi, legende, zamišljaji, fantazije i slične stvari koje su subjektivnog podrijetla i koje se ne mogu objektivno dokazati. Osjećaj realnosti ili univerzalnosti čini kombinaciju praktičkog i realnog u jednu vizionarsku sliku svijeta. Primjer takve kombinacije Erikson nalazi kod Gandija. Treća osnovica je aktualnost. Pod time Erikson razumijeva nove načine međusobnog djelovanja i poticanja ljudi radi postizanja zajedničkih ciljeva čovječanstva.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:01
Uza sve to treba uzeti u obzir i slučajne okolnosti koje također mogu djelovati i djeluju na razvoj i integritet ega svakog pojedinca. Taj slučaj se pojavljuje kao sreća ili prilika. Svi ti činioci stvaraju novi identitet ega. Takav ego ima široku sliku novog svijeta u kojem će postojati širok osjećaj zajedničkog identiteta ljudi. Tada će biti svladane različite vrste pseudorazvrstavanja ljudi koje se zasnivaju na predrasudama, mržnji, ratu, kriminalu, siromaštvu, diskriminiranju i porobljavanju.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:02
Psihohistorija
Erikson je osnivač i nove psihološke discipline ili novog postupka u psihologiji koji se zove psihohistorija. Psihohistoriju on je definirao kao >Proučavanje individualnog i kolektivnog života kombiniranim metodama psihoanalize i povijesti< (1975, str. 13).
Takvu analizu je on sam primijenio na nekoliko značajnih povijesnih i suvremenih ličnosti kao što su Maksim Gorki, Hitler, Luther, Gandi, Jefferson, Shaw i drugi.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:03
Psihohistorijska istraživanja temelje se na izjavama i zapisima koja su pojedinci ostavili u toku svog života (Erikson, 1975). Svaka izjava je važna i svaku treba uzeti u obzir. Svaku takvu izjavu treba analizirati da bi se dobili odgovori na nekoliko pitanja, odnosno podaci o tome u kojoj je fazi svog života taj pojedinac takvu izjavu dao, kako se ta izjava uklapa u njegovu cjelokupnu povijest života, što se događalo u svijetu kad je ta izjava dana, koliko se pojedini događaji iz osobne povijesti slažu s cjelokupnim povijesnim procesom i razvojem, itd. Nadalje, treba uzeti u obzir da li je neku izjavu pojedinac sam zabilježio ili su je zabilježili drugi. Vjerodostojnost se može prosuđivati na osnovi slaganja takvih izjava i psihosocijalnih razvojnih stadija tog pojedinca. Za vjerodostojan prikaz ličnosti potrebno je da pojedinac pozna cjelokupnu situaciju u društvu u kojem je ta osoba živjela. Usprkos svemu, svaka psihohistorična analiza može biti subjektivna i zbog toga relativna, što znači da bi netko drugi dao drukčiju analizu te iste osobe, odnosno da nema dva čovjeka koji bi dali istu psihohistorijsku sliku te osobe. Jedan je od uzroka te relativnosti i različitosti interpretacija i analiza jest u tome što svaki psihohistoričar u interpretacijama pojedine ličnosti projicira samog sebe, svoje ne iživljene i neostvarene podsvjesne želje ili neostvareni dio sebe samoga. U tom je pogledu psihohistorijska metoda slična psihoanalitičkoj.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:03
Psihohistorijska analiza može biti i komplementna psihoanaliza. Psihosocijalno funkcioniranje pojedinca može dopuniti kliničke podatke dobivene psihoanalizom. Povijesne ličnosti razlikuju se od običnih ljudi time što su one utjecale na promjene i razvoj društva, poticale ljude na akcije koje su imale dalekosežne posljedice za društvo. Te su ličnosti već zbog toga zanimljive. Dok psihoanaliza pojedinca može objasniti zašto je došlo do raspada njegove ličnosti i na taj način pokazati što sve može takav raspad ličnosti čovjeka prouzročiti, psihohistorijska nam analiza može pokazati zbog čega su pojedinci uspijevali održati svoju ličnost jakom usprkos svim nedaćama, kompleksima, konfliktima i krizama. Zašto iste krize lome jedne ličnosti a jačaju druge?
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:03
U svojim psihohistorijskim analizama Erikson se također potpuno udaljio od Freuda. Umjesto da se takve ličnosti analiziraju na osnovi ranih trauma i konflikata iz djetinjstva i da se u tome traži objašnjenje njihova ponašanja i pothvata, Erikson pokazuje kako su se te ličnosti oslobađale takvih trauma i kompleksa i kako su rješavale psihosocijalne krize i konflikte, a ne psihoseksualne konflikte.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:03
Znanstvena validacija
Znanstvena validacija Eriksonove teorije svakim danom je sve jača. Ipak, zasad postoji još dosta mali broj radova u kojima su se ispitivale osnovne postavke Eriksonove psihosocijalne teorije ličnosti. Jedan je od uzroka tome relativna novost te teorije, koja je mnogo mlađa od Freudove ili nekih drugih teorija ličnosti. Dalji je razlog nedostatka znanstvenih radova koji ispituju njegove postavke nedostatak adekvatnih mjernih instrumenata za dijagnosticiranje i kvantificiranje osnovnih konstrukata Eriksonove teorije ličnosti. Tako nema instrumenata za mjerenje konstrukata iz raznih razdoblja psihosocijalnog razvoja kao što su temeljno povjerenje, autonomija, snaga ega, stupanj identiteta vlastite ličnosti, konfuziju uliga i druge. Takve instrumente treba tek izraditi, a to nije lagan posao. Taj posao otežavaju i mnoge nejasnoće i neodređenosti pojmova i konstrukata. Sam Erikson nije siguran da se svi njegovi pojmovi i konstrukti mogu operaciono definirati na osnovi mjernih instrumenata i operacija koje bi trebale imati potpunu objektivnost. U sklopu tih nejasnoća vjerojatno je najvažnija ona o odnosu između organizmičkih i bioloških faktora i procesa te faktora socijalne okoline. Vidjeli smo da Erikson pridaje vrlo veliku važnost socijalnoj okolini djeteta i čovjeka. Koliko ta okolina može utjecati na razvoj i formiranje ličnosti pojedinca? Erikson je optimističan s obzirom na to i na ljudsku prirodu, ali mnogi roditelji znaju da pozitivan ili željen utjecaj na dijete može biti vrlo teško ili ne moguće ostvariti. Postoje podaci i istraživanja koja pokazuju da popustljivost roditelja i tolerancija, naklonost i briga mogu rezultirati neželjenim posljedicama uza sav napor roditelja. Djeca i u takvim okolnostima mogu pokazivati nesigurnost, nepovjerenje, neprijateljstvo, impulzivnost, kako je to utvrdio, na primjer, Baumrind u svojem istraživanju (1971), a to su osobine i oblici ponašanja suprotni onima koje bismo po Eriksonovoj teoriji trebali očekivati. Zbog toga se može reći da taj cjelokupni kompleks odnosa između pojedinca i socijalne okoline u toku psihosocijalnog razvoja čeka svoju znanstvenu provjeru i potvrdu.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:04
Dalja je poteškoća u tome što je Eriksonova teorija ličnosti u prvom redu razvojna teorija. Razvojna osnovica za mnoge psihologe predstavlja adekvatnu osnovu za razumijevanje ljudskog ponašanja, pa zbog toga mnogi psiholozi nemaju interesa za provjeravanje i proučavanje ontogenetskog razvoja (Ciaccio, 1971). Međutim, psiholozi koji se bave razvojnom psihologijom trebali bi pokazati vrlo velik interes za Eriksonove koncepcije, jednako kao i socijalni psiholozi. Eriksonova teorija ima, međutim, mnoga obilježja koja ju čine mnogo znanstvenijom od Freudove ili nekih drugih teorija ličnosti. Rekli smo da su znanstvene teorije one koje omogućuju znanstvenu provjeru, tj. provjeru i testiranje koje se zasniva na znanstvenim metodma objektivne registracije ili opažanja i eksperimenata. Eriksonova se teorija oslanja na objektivne elemente u razvoju ponašanju s jedne strane i na okolnosti s druge strane. To nije intrapsihička teorija kao što je slučaj s Freudovom ili Jungovom. Ličnost je definirana psihosocijalno a ne intrapsihički. Zbog toga se može očekivati da će u budućnosti broj istraživanja koja su motivirana tom teorijom, koja ima veliko značenje za psihologiju i druge discipline, biti mnogo veći.
Međutim, već i sada postoje neka istraživanja koja su neposredno potaknuta Eriksonovom teorijom ili se mogu s tom teorijom dovesti u vezu.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 18.02.2007, 21:04
Utjecaj ponašanja majke
Vidjeli smo da Erikson pridaje veliku važnost utjecaju i ponašanju majke ili osobe koja se o djetetu brine za razvoj djeteta u prvim životnim fazama. Temeljno povjerenje ili nesigurnost u sebe i druge posljedice mogu, po Eriksonu, proizaći iz takvog ponašanja. Empirijska istraživanja utjecaja majke na ponašanje djece vrlo su brojna u psihologiji. Većina ih je, na žalost, izvedena nezavisno od Eriksonove teorije. Jedna skupina takvih istraživanja poznata je pod nazivom >istraživanja o utjecaju majčinske deprivacije na dijete<. Može se reći da rezultati ovakvih istraživanja potvrđuju Eriksonova mišljenja. Ta su istraživanja pokazala, gotovo bez izuzetka, da djeca kojoj nedostaje pažnja ili kontakt s osobom koja se o njima brine u najranijoj životnoj dobi, dakle djeca bez materinstva, doživljavaju vrlo često teške psihološke traume, pa u nekim slučajevima mogu i umrijeti. To je pokazao, na primjer, Spitz (1945). Slične rezultate su dobili i Ainswort (1969) i Bowlby 1969). Spomenuti su autori pokazali da se kod djece lišene njege, pažnje ili brige ili kod kojih je takva pažnja i briga neadekvatna ili nedovoljna ne razvija >privrženost< kao što je slučaj kod djece kod kojih postoji adekvatan odnos majke ili obaju roditelja. Iz toga proizlazi da takva pažnja i interakcija s djetetom stvara kod djeteta trajnu potrebu koja je prisutna i u odrasloj dobi. To je potreba za socijalnom pažnjom koja je osobito važna i istaknuta u doba krize identitete. Coles (1970, str.287) u vezi s tom Eriksonovom komponentom u psihosocijalnom razvoju kaže: >Mi smo rođeni s potrebom za nekim tko će učiniti više negoli nas samo nahraniti. Nas treba držati, prepoznavati i afirmirati.<
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:44
Istraživanja identiteta ili konfuzije ega
Najviše prihvaćen i citiran dio Eriksonove teorije ličnosti i psihosocijalnog razvoja je onaj koji se odnosi na adolescenciju. Adolescencija je najvažniji period za definiranje ličnosti pojedinca. To je vrlo osjetljivo i labilno doba puno sumnji, tjeskobe, nesnalaženja i nerazumijevanja.
Bronson je (1959) pokušao empirijski provjeriti odnos imeđu četiri karakteristike ličnosti koje su važne za formiranje identiteta ega i jačine tog identiteta odnosno konfuzije identiteta. On je postavio hipotezu da će se pojedinci kod kojih postoji ego-identitet razlikovati od pojedinca kod kojih postoji konfuzija identiteta po tome što će prvi biti: 1. sigurniji između svog prošlog i sadašnjeg značenja ili shvaćanja samih sebe, 2. imati manji stupanj unutarnje napetosti i tjeskobe, 3. biti sigurniji u osobna istaknuta obilježja i 4. imati stabilnija shvaćanja o samom sebi u toku vremena. Između tih karakteristika trebalo bi, po Eriksonovoj teoriji, očekivati pozitivnu korelaciju.
Bronson je prva dva obilježja mjerio na osnovi snimljenih intervjua. Snimljene intervjue procjenjivali su suci kojima je dana adekvatna uputa. Druga dva obilježja mjerio je na osnovi semantičkog diferencijala. Semantički diferencijal je instrument koji se sastoji od više ljestvica na čijim se krajevima nalaze polarni pridjevi (na primjer lijepo-ružno, jako-slabo itd.). Te se ljestvice nazivaju bipolarnima. Ispitanik treba neki pojam (na primjer majka, domovina, sloboda, ja i sl.) procijeniti tako da na svakoj ljestvici odredi intenzitet onog pridjeva koji za njega osobno obilježava taj pojam. Bipolarne ljestvice semantičkog diferencijala imaju po nekoliko (najčešće pet ili sedam) intenzitetnih dijelova. Na taj se način određuje konotativno ili subjektivno značenje pojedinog pojma.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:44
Bronson je svojim ispitanicima dao da procijene po petnaest pojmova koji se odnose na istaknuta obilježja vlastite ličnosti. To su bili pojmovi kao simpatičnost, kivnost, kompetentnost, kooperativnost, jakost, buntovnost. Te su pojmove ispitanici procjenjivali dva puta u razmaku od četiri tjedna. Na taj je način dobivena mjera vremenske stabilnosti samoocjena. Na osnovi tako dobivenih mjera utvrđene su korelacije. Te su korelacije prikazane u tablici 1.
Tablica 1.
Korelacije između mjera pojedinih aspekata ego identiteta
Mjere
1 2 3
1. Kontinuitet s prošlošću
2. Intenzitet tjeskobe -.59
3. Sigurnost u shvaćanju sebe .71 -.47
4. Vremenska stabilnost samoocjena .53 -.47 .54
Svi dobiveni koeficijenti korelacije statistički su značajni na razini rizika od 5%.
Na osnovi tih korelacija može se zaključiti da su Bronsonove hipoteze, postavljene na osnovi Eriksonove teorije, dokazane. To su, prema tome, rezultati koji potvrđuju Eriksonovu teoriju u tom njezinom dijelu. Oni adolescenti za koje je procijenjeno da imaju stabilnu osnovicu za pojam o sebi ili veći stupanj integriteta ili identifikacije (mjera 1) manje su anksiozni (mjera 2), pokazuju veći stupanj sigurnosti u određivanju dominantnih obilježja vlastite ličnosti (mjera 3) i pokazuju veću stabilnost u vremenu i osjećajima prema sebi. Bronson je tim svojim ispitivanjem pokazao da je Eriksonov pojam o krizi identiteta mjerljiv.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:47
Stupanj identifikacije s majkom
Dingnan je (1965), na osnovi Eriksonove teorije o razvoju ego-identiteta, postavio nekoliko hipoteza o odnosu ego-identiteta i stupnja identifikacije s majkom kod mladih ljudi. Erikson smatra da su preslaba ili nikakva identifikacija s majkom kao i prejaka ili prevelika identifikacija s majkom štetne za psihosocijalni razvoj i psihosocijalno prilagođenje mladog čovjeka. Na osnovi toga Dingnan je postavio hipotezu da će kod mladih djevojaka ego-identitet biti slabo razvijen ako kod njih postoji slaba ili prejaka identifikacija s majkom. Najjači ego-identitet trebale bi, po toj hipotezi, imati one mlade djevojke koje nemaju ni preslabu ni prejaku identifikaciju s majkom. Njegove ispitanice bile su studentice (182 na broju) i njihove majke.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:48
Radi utvrđivanja i mjerenja pojedinih varijabli Dignan je razvio dva mjerna instrumenta: ljestvicu ego-identiteta i semantički diferencijal. Ljestvicom ego-identiteta mjerio je sedam različitih aspekata koji su značajni za jačinu ego-identiteta. To su bili: 1. osjećanje sebe, 2. vlastita osobitost ili posebnost, 3. zadovoljstvo sa sobom, 4. očekivanja uloge u životu, 5. stabilnost, 6. usmjerenost cilju, 7. odnosi s drugim ljudima.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:48
Stupanj identifikacije s majkom određen je na osnovi semantičkog diferencijala. I studentice i njihove majke ocjenjivale su na bipolarnim ljestvicama semantičkog diferencijala deset pojmova, na primjer majka, otac, ja. Semantički diferencijal imao je devet bipolarnih skala koje su definirane kao na primjer: sretan - žalostan, grub - nježan, toplo - hladno. Studentice su iste pojmove procjenjivale na ljestvicama semantičkog diferencijala dva puta. Jednom onako kako ih one same procjenjuju, a jednom onako kako misle da bi ih procijenile njihove majke. Majke su, potpuno nezavisno od kćeri, procjenjivale te pojmove na istim ljestvicama. Na osnovi procjena tih pojmova izvedene su dvije mjere stupnja identifikacije s majkom. Prva je mjera bila mjera pretpostavljene sličnosti s majkom i ona se zasnivala na sličnostima, odnosno razlikama procjena koje su dale studentice u vezi sa sobom i u vezi sa svojim majkama. Druga je mjera bila mjera stvarne sličnosti s majkama, a zasnivala se na razlikama odnosno sličnostima procjena studentica i procjena njihovih majki.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:48
Uspoređujući podatke o snazi ego-identiteta i sličnosti s majkom, Dingnan je utvrdio da postoji statistički značajna povezanost između ego-identiteta i stupnja pretpostavljene sličnosti s majkom. Što je bio jači ego-identitet studentica, to je bila i veća sličnost procjena koje su one dale u svoje i u majčino ime. Međutim, rezultati su pokazali da nema statistički značajne povezanosti između ego-identiteta i stvarne ličnosti s majkom. Na osnovi toga Dignan je zaključio da je >...formiranje identiteta više povezano sa subjektivnim doživljavanjem sličnosti s majkom kod tih djevojaka negoli s objektivnom sličnošću misli među njima< (Dingnan, 1965, str. 482).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:49
Epigenetski utjecaji na krizu identiteta
Waterman i suradnici su (1970) pokušali empirijski istražiti je li točna Eriksonova tvrdnja da je kriza identiteta u adolescenciji povezana s ranijim krizama odnosno s ranijim razvojem pojedinca. Ta povezanost proizlazi iz epigenetičkog načela razvoja. Prema tom načelu i Eriksonu, uspješnost u rješavanju krize identiteta je to veća, a kriza to manje izražena i opasna što je pojedinac uspješnije riješio krize iz ranijih faza epigenetičkog razvoja i što je bolje razvio pojedine psihosocijalne vrline ili obilježja kao što su temeljno povjerenje, autonomija, inicijativa, revnost.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:49
Za procjenu jačine ego-identiteta Waterman i suradnici koristili su se intervjuom izvedenim tehnikom koju je razvio Marcia (1966). Snimljene intervjue procjenjivali su suci, i to s obzirom na pitanje i probleme izbora zvanja, s obzirom na prirodu i sadržaj sustava političkih nazora i uvjerenja, s obzirom na dobivene podatke o prisutnosti ili odsutnosti krize i na privrženost idejama. Ispitanici su bili brucoši, njih 92.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:49
Stupanj autonomije svakog ispitanika izmjeren je Rotterovom ljestvicom nazvanom unutarnji-izvanjski lokus kontrole. Ta ljestvica pokazuje stupanj u kojem je pojedinac uvjeren da su događaji koje doživljava pod njegovom kontrolom (unutarnji lokus kontrole), odnosno da su takvi događaji rezultat sudbine, slučaja, moćnih osoba i kompleksnosti socijalnih odnosa (izvanjski lotus kontrole). Za utvrđivanje stupnja temeljnog povjerenja ovi su se autori koristili Rotterovom ljestvicom međusobnog povjerenja.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:49
Waterman i suradnici su pretpostavili da će ispitanici s jačim ego-identitetom kako je on procijenjen na osnovi spomenutog intervjua imati i veći stupanj unutarnje kontrole (što pokazuje veću autonomiju) i veći stupanj međusobnog povjerenja (što pokazuje postojanje jačeg temeljnog povjerenja). Rezultati su potvrdili da su ispitanici s jačim ego-identitetom pokazivali i veću autonomiju, ali između jačine ego-identiteta i ovako definiranog temeljnog povjerenja nije utvrđena statistički značajna povezanost.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:50
Waterman i suradnici su zatim, u drugom istraživanju, razvili mjere psihosocijalnog razvoja koje su se temeljile i proizlazile iz Eriksonove teorije i njegova epigenetičkog načela. To su bile ljestvice samoizjava kojima se ispitivala uspješnost rješavanja kriza koje obilježavaju prvih pet stadija epigenetičkog razvoja. Postavljene su hipoteze da će između rezultata na ljestvici ego-identiteta i svake od sljedećih mjera: temeljnog povjerenja, autonomije, inicijative i revnosti - postojati pozitivna korelacija ili povezanost. Ispitano je 87 studenata. Dobiveni koeficijenti korelacija kretali su se između 0,24 za identitet - marljivost i 0,43 za identitet - temeljno povjerenje. Rezultati su, prema tome, potvrdili Eriksonovu koncepciju da formiranje ego-identiteta u adolescenciji ovisi o uspješnosti rješavanja prethodnih psihosocijalnih kriza i stjecanja psihosocijalnih vrlina.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:50
Druga istraživanja
Eriksonova teorija primijenjena je, bilo da je to učinio on sam ili drugi, na različita područja socijalnog života i na različite psihosocijalne fenomene. Tim istraživanjima nije bila svrha provjeravanje pojedinih aspekata njegove teorije, ali rezultati takvih istraživanja ukazuju na značenje, širinu i domet koju ta teorija može imati.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:50
Sam je erikson dao fascinantne analize i tumačenja različitih pojava temeljenih na svojoj teoriji. Tako je on analizirao dječje igre (1937), psihosocijalni razvoj djece u indijanskim plemenima (1945), mladenačku delikvenciju (1957), problem identiteta kod Crnaca u SAD (1964b), neposlušnost i buntovnost suvremene omladine (1970), a ranije smo već spomenuli njegove psihohistorijske analize nekih poznatih ličnosti.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:50
Između svih tema najmarkantnija je tema adolescencije i formiranje ego-identiteta mladih osoba. Tu je Erikson pružio sasvim nova tumačenja i ostvario nove uvide, koji ne postoje kod drugih autora koji se bave sličnom problematikom. Njegove koncepcije problema mladih različite su od povijesno-biogenetičkih koncepcija Halla, potrebe za nezavisnošću Ranka i tumačenja na osnovi kulturnog relativizma (Mead; Muuss, 1962).
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:51
Osnovno pitanje koje se postvlja pred mladog čovjeka jest pitanje: >Tko sam?< To se pitanje rješava u susretu sa socijalnom okolinom. Ta socijalna okolina može biti složena, onako kako je to kod civiliziranih društava i kultura, ili jednostavna, kao što je to kod nekih primitivnih društava. Primitivna društva ostavljaju pojedincu malo mogućnosti izbora i ego-identitet mladog čovjeka se u takvim okolmostima lakše razvija, pa se kriza identiteta ili ne jevlja ili je minimalna. U složenim društvima broj mogućnosti je velik, životni stilovi vrlo različiti i brojni, pa je i problem identiteta veoma izražen. U nekim društvima se, osim toga, zahtijeva od svakog pojedinca da potpuno sam i bez pomoći drugih izgradi i formira svoj vlastiti identitet. Takva su razvijena kapitalistička društva. Krizu identiteta pojačava i tehnološki razvoj pojedinog društva. Za formiranje profesionalnog identiteta potrebne su katkada mnoge godine studija, učenja i usavršavanja. To stvara ovisnost mladog čovjeka o drugima i njihovoj materijalnoj pomoći i podršci koja traje još i onda kada su drugi već odavno riješili taj problem.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:51
Krizu identiteta pojačava i brz razvoj društva i brze promjene. U tom razvoju brzo nestaju stare norme, vjerovanja, vrijednosti, a nastaju nove, koje ne traju dugo.U takvoj je situaciji mladi čovjek zbunjen i neorijentira pa se kriza njegovog identiteta pojačava.
Kriza identiteta se stoga u složenijim društvima očituje na mnogim područjima. Najčešće se spominju ova područja: izbor zanimanja, pripadnost pojedinim socijalnim skupinama, intimni ljubavni odnosi, odnos s roditeljima i upotreba droga.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:51
Problem izbora zanimanja vrlo je složen problem kod mladih ljudi koji im zadaje velike glavobolje i katkada ih baca u očaj. Uz različita zanimanja vežu se različiti stilovi života. Odabir zanimanja znači i odabir određenog stila života. To je izbor koji utječe na čitav život pojedinca i koji ima posljedice za čitav život. Da bi se zanimanje moglo odabrati, potrabno je imati i sliku o sebi, svojim sposobnostima, preferencijama, interesima, sklonostima, ali i o nedostacima, slabim stranama itd.
Ovdje treba reći da neodlučnost u izboru zanimanja kod mladih ljudi predstavlja odraz neodlučnosti njihova izbora vlastitog identiteta. Prema tome, to je osobno pitanje, a ne socijalno. Društvo često čini nasilje nad mladim čovjekom upravo na tom području. Osobnost tog problema vidi se između ostalog i u vezi s mladim djevojkama koje biološki trebaju postati majke, a takva uloga bitno utječe na njihov osobni identitet. Slično je i s mladićima od kojih se zahtijeva da budu očevi i hranioci.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:52
Adolescencija je doba sukoba s okolinom i društvom po mom mišljenju zato što je to doba nasilja društva nad pojedincem. Jedan oblik toga sugoba jest sukob između roditelja i djece (generacijiski sukob). Roditelji često ne razumiju da su njihova djeca potpune i samostalne osobe, već ih smatraju neodraslima i ovisnima. Oni ne priznaju njihov identitet, a svojom zaštitničkom ulogom otežavaju stjecanje i formiranje tog identiteta. Pobuna protiv roditelja stoga često predstavlja preduvjet za razvoj vlastitog identiteta mladog čovjeka. Tako se njihov identitet formira protiv identiteta roditelja, njihovih očekivanja, njihovih standarda i njihovih vrijednosti. Iz toga također proizlaze sukobi. Po Eriksonu roditelji trebaju odustati od kontroliranja mladog čovjeka jer će na taj način olakšati njegovu situaciju.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:53
Odbacivanje roditelja kao uzora za formiranje vlastitog identiteta dovodi mladog čovjeka u kontakt s vršnjacima i u ovisnost o njima. Vršnjaci su oni koji mu služe kao uzor i koji utječu na njega. Zbog toga se u tom razdoblju formiraju grupe mladih ljudi koji razvijaju vlastite vrijednosti, uvjerenja, vjerovanja, interese, preokupacije, bilo na osnovi svojih vrlina ili nedostataka. Ovakve grupe pružaju podršku i ohrabrenje svojim članovima. Zajednička iskustva i doživljaji, zajedničke emocije i stavovi olakšavaju situaciju adolescenata i omogućuju mu snalaženje i orijentaciju. Pripadnost takvoj grupi se, po Eriksonu (1963), izražava na različite načine, kao što su odijevanje, specifična ponašanja i specifični postupci. Tima se ovi ljudi brane od konfuzije identiteta. Slično odijevanje i ponašanje (na primjer pušenje, pijenje i drugo) pruža im osjećaj unutarnje stabilnosti bez kojeg bi bili izgubljeni i nesigurni u sebe. Tome služe i različiti aparati, glazba, stilovi odijevanja, frizure, nakit i drugo. Tome služi i pripadnost određenim klubovima (umjetničkim ili drugima), pojedinim partijama, društvima (sportskim), udruženjima (izviđači), ideologijama i religijama. Sve to omogućava da se postepeno pronađu osobne vrijednosti kao zamjena za pravila djetinjstva.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:53
Konfuzija identiteta rješava se, kao što smo već spomenuli, i kroz ljubavne odnose. Tako Erikson piše:
>Adolescentska ljubav je u znatnoj mjeri pokušaj da se dođe do definicije vlastitog identiteta na taj način da se vlastita difuzna i nejasna slika o sebi projicira na drugog da bi se mogla vidjeti kao reflektirana i tako postepeno razbistriti. To je uzrok da se veći dio ljubavi mladih sastoji od razgovora< (1963, str. 262).
To znači da mladi čovjek rješava neke svoje zablude, neodređenosti i nejasnoće na osnovi reakcija koje izaziva kod drugih osoba, osobito kod osobe u koju je zaljubljen. Ljubavni i bliski odnosi dopuštaju mladom čovjeku da punije izrazi sebe i da se povjerava, što nije slučaj u drugim socijalnim odnosima i situacijama. U takvim se odnosima međusobno istražuju i izražavaju nade, želje, aspiracije, ideali, razočaranja, krivnje, nedaće, a to se sve odvija u klimi povjerenja. Takve situacije pružaju mogućnost učenja i iskušavanja ponašanja, eksperimentiranja sa seksom i pripremanju mladog čovjeka za kasnije izraženije i mnogo riskantnije međuspolne odnose. Takvi su trajni odnosi mogući, po Eriksonovu mišljenju, tek kad je mladi čovjek riješio pitanje svog identiteta. Brakovi između mladih ljudi ili adolescenata zbog toga su vrlo nestabilni i kratkotrajni.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:54
Eriksonova psihosocijalna teorija raazvoja danas se primjenjuje i za tumačenje sklonosti drogama i drugim vrstama ovisnosti. Sklonost drogama je u stlnom porastu. Žrtve te sklonosti su mladi ljudi. To navodi na pomisao da toj pojavi treba tražiti uzroke u razvojnim problemima ili problemima psihosocijalnog razvoja. Kod adolescenata u SAD naročito je prošireno uzimanje marihuane i LSD-a (lisergičke kiseline dietilamida). Prema jednom istraživanju Gallupa (1971) 42% studenata u SAD priznaje da uzima marihuanu, a 14% ih je iskušalo LSD. Od onih koji su iskušali marihuanu oko 10% postaju trajni korisnici, a 65% prestaje s uzimanjem nakon maksimalno deset uzimanja (Yolls, 1969). LSD se mnogo brže napušta.
Coleman je (1972) istraživao motive koji mlade ljude vode uzimanju tih droga. Ti motivi su brojni. Oni, između ostalih, obahvaćaju i sljedeće: znatiželju, traženje uzbuđenja, bijeg iz emocionalnih napetosti, bijeg od socijalnog pritiska, pobunu protiv autoriteta, pritisak vršnjaka, želju za samospoznajom, želju za samopoboljšanjem, stvaralaštvom, duhovnim prosvjetljenjem, ekspanziju svijesti i drugo.
Ti se motivi ili razlozi mogu dovesti u vezu s krizom identiteta tih ljudi s konfuzijom identiteta koja postoji kod takvih osoba. Doživljaji koje izazivaju droge takvim pojedincima mogu izgledati privlačni zbog toga jer im omogućuju da istražuju vlastitu ličnost i njezine mogućnosti do nekih krajnjih međa. U stanjima drogiranosti njima se čini da su pronašli nove dimenzije vlastite ličnosti i da ih te dimenzije uvode u neke nove svijetove koji su >prvi<. To znači da oni misle da su samo u takvim stanjima ono što zaista jesu i da se u takvim stanjima može pronaći pravog sebe, lišenog natruha društva i drugih ljudi.
Budući da adolescenti doživljavaju emocionalnu napetost zbog intenziteta krize identiteta, droge ih (kao uostalom i pušenje) oslobađaju takve napetosti. Doživljaj neuspjeha na mnogim drugim područjima također ih tjera na uzimanje droga i oslobađanje od takve realnosti. Sličan je slučaj i s uzimanjem alkohola.
Poistovjećivanje s drugima koji uživaju drogu znači obavezu takvog uzimanja. Između gubitka identiteta zbog gubitka grupe i uzimanja droge bira se ovo drugo. Samo oni koji imaju formiran identitet mogu se oduprijeti grupi. Iz toga se vidi da Eriksonova teorija o psihosocijalnom razvoju ličnosti može pružiti objašnjenja za vrlo različite pojave i ponašanja koje susrećemo kod mladih ljudi. Erikson je, bez sumnje, stvorio jednu vrijednu teoriju ličnosti i jednu vrijednu teoriju socijalizacije.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:54
Odlike i vrijednosti njegove teorije čini se da su to veće što su njegova tumačenja udaljenija od Freuda i psihoanalize. Erikson se, doduše, smatra psihoanalitičarem Freudove tradicije. Međutim, čini se da se između deklariranih psihoanalitičara nitko nije toliko udaljio od Freuda kao on. Stoga njegovo mišljenje o sebi kao psihoanalitičaru nije za mene uvjerljivo i čini mi se da predstavlja manifestaciju Eriksonove vlastite krize identiteta koja zaista ne bi trebala postojati. Ovo vrijedi samo ako je takvo njegovo mišljenje o tom odnosu iskreno. Većina njegovih koncepcija nema nikakve veze s Freudom. Evo što o tome kažu Yankelovich i Barrett (1971): >...ma koliko je vješt u prikrivanju razlika između sebe i oficijelne teorije, ostaje činjenica da je logika Eriksonova mišljenja stvorila zjapeći jaz između njega i prevladavajuće ortodoksije< (str. 153). >Erikson nam pruža interesantnu sliku istaknutog psihoanalitičkog teoretika koji ignorira četiri petine Freudove metapsihologije a ostatak koristi idiosinkratski< (ibid. str. 153). Navedimo neke razlike između njega i Freuda. Erikson smatra da je superego biološka datost, a freud da je rezultat društvenog života. Erikson smatra da ideologija utječe na mentalno zdravlje, a Freud smatra da je predanost ideologiji znak neuroze dotičnog pojedinca ili pojedinaca. On smatra da se neuroza mora tumačiti na osnovi onog što se smatra psihološkim zdravljem, a Freud smatra obrnuto. Identitet pojedinca ne može se svesti ili izvesti iz dječje seksualnosti, kako to tumači Freud. Pojam o sebi je za eriksona važan, a za Freuda uopće ne postoji. Po Eriksonu društvo podržava individualni razvoj, po Freudu društvo onemogućava i frustrira biološki razvoj pojedinca. Njegova analiza velikih ljudi kao što su Luther, Gandi i drugi nema ničeg zajedničkog s psihoanalizom. Ona se zasniva na rješavanju krize identiteta kod drugih ljudi.
To sve pokazuje da je Erikson originalan i nezavisan mislilac.
Re: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI
floribus - 19.02.2007, 13:55
Veličini njegove teorije pridonosi i to što je ona univerzalno koncipirana. To nije teorija koja se zasniva na istraživanjima izoliranih i nereprezentativnih skupina ljudi, kao što su recimo studenti ili bolesnici, što je slučaj s mnogim drugim teorijama. Erikson je dao briljantne analize ljudi iz sasvim različitih okolina i kultura i pokazao da kod svih okolina postoji zajednički psihosocijalan tok razvijanja. Njegova teorija, nadalje, obuhvaća cjelokupan životni ciklus čovjeka, što je također rijetkost u personologiji. U tom se pogledu s njim može usporediti jedino Jung. Međutim, Eriksonova teorija ima značajne prednosti pred Jungovim primitivnim modelom razvoja. Konačno, Erikson je dao bogat prikaz utjecaja i važnosti kulture na razvijanje ličnosti. Na taj je način trasirao putove po kojima psihologija može dati značajne doprinose i sociologiji, i antropologiji, i drugim disciplinama. On je i sam dao rješenja nekih socioloških problema. Zbog svega toga mnogi se slažu s mišljenjem da Erikson pripada veleumovima našega doba.
Mit folgendem Code, können Sie den Beitrag ganz bequem auf ihrer Homepage verlinken
Weitere Beiträge aus dem Forum krug
Ähnliche Beiträge wie "PSIHOSOCIJALNA TEORIJA LICNOSTI"
Poznate licnosti - kaktus (Donnerstag 28.06.2007)